„Tko je slijep ako ne moj sluga, tko je gluh kao glasnik koga šaljem? Tko je slijep kao prijatelj, tko je gluh kao sluga Jahvin? Mnogo si vidio, ali nisi mario, uši ti bjehu otvorene, ali nisi čuo!“ (Izaija 42,19.20)
Kakva je ovo vrsta sljepoće? To je sljepoća koja ne dopušta našim očima da promatraju zlo. Ona ne dopušta našim očima da počivaju na bezakonju. Ona ne zapaža ono što se vidi gubeći iz svojeg vidokruga vječnost. Mi moramo gledati pravilno, moramo gledati onako kako Bog gleda jer Sotona stalno pokušava izvrnuti ono na čemu počivaju naše oči da bi nas naveo da stvari promatramo očima svojeg predstavnika.
Sluga živoga Boga gleda s određenim ciljem. Oči i uši su mu posvećene. Oni koji su odlučili zatvoriti svoje oči i uši za svako zlo, preobrazit će se. Ali ako budu slušali one koji im se obraćaju u pokušaju da skrenu njihove misli daleko od Boga i njihovih vječnih interesa, onda će sva njihova osjetila biti izopačena onim na čemu se budu zadržavale njihove oči. Isus kaže: „Bude li ti oko zdravo, čitavo će ti tijelo biti u svjetlu.
Ali ako ti je oko bolesno, čitavo će ti tijelo biti u tami.“ (Matej 6,22.23)
Vrlo je važno čemu dopuštamo da se hrani naš um i naša duša. Mi možemo dopustiti svojem umu da se bavi romantičnim pustolovinama i kulama u zraku, i što ćemo time dobiti?
To će nas uništiti, i dušu i tijelo. Mi trebamo imati snagu koja će nas osposobiti da zatvorimo svoje oči pred prizorima koji nas ne uzdižu, koji nas ne oplemenjuju, koji nas ne čiste niti poboljšavaju, da zatvorimo svoje uši za sve što je zabranjeno u Božjoj riječi. Bog nam zabranjuje da zamišljamo zlo, da govorimo zlo i da čak mislimo zlo.
Vidim u Isusu sve što je lijepo, sve što je sveto, sve što uzdiže i pročišćava. Zašto bih onda širom otvorila oči i gledala ono s čime se ne slažem? Gledanjem se mijenjamo. Gledajmo na Isusa, mi ćemo se promijeniti i poprimiti Njegovo obličje. (Ellen G. White, Naše visoko zvanje)