„A sad je Krist uskrsnuo od mrtvih, prvenac onima, koji usnuše. Jer kako po čovjeku smrt, tako dođe i uskrsnuće mrtvih po čovjeku. Jer kako u Adamu svi umiru, tako će i u Kristu svi oživjeti.“ (1. Korinćanima 15,20-22)
Isus je na Lazarovom grobu izgovorio veliku istinu Evanđelja: „Ja sam uskrsnuće i život. Tko vjeruje u mene, ako i umre, živjet će. I ni jedan, koji živi i vjeruje u mene, neće umrijeti dovijeka. “ (Ivan 11,25.26). Usprkos činjenici što ne vjerujemo u besmrtnost duše, usprkos tome što vjerujemo da ljudi u grobovima nisu ničega svjesni dok čekaju uskrsnuće, još uvijek možemo vjerovati da kršćanin nikada ne umire. Jedina prava smrt je druga smrt.
Spavanje i čekanje u grobu da nas Kristov glas podigne nije smrt. Ono što danas vidimo u kapeli za sahranu nije smrt već san za vjernika – to nije kraj svega. Nama je kao kršćanima dana veličanstvena nada. Kad je poslije dva dana čekanja Isus rekao svojim učenicima da je vrijeme da pođu i probude Lazara, nisu Ga razumjeli. Isus je tada govorio o onome što mi nazivamo smrću. U Njegovim očima to je bio samo san.
Za one koji umiru sve još nije završeno. Isti Onaj koji je probudio Lazara i proglasio sebe za uskrsnuće i život, probudit će zaspale pravedne. Isus je smrt promijenio u san. To ne znači da nećemo žaliti kad naši najmiliji pođu na počinak. Njihov san možemo doživjeti kao bolan gubitak. Možemo roniti suze. (Ponekad kad naši mili polaze na dug put, zbog toga što će nam nedostajati mi plačemo kad se rastajemo).
Međutim taj rastanak ne znači rastanak za vječnost. Isus ostvaruje veliku razliku između sna i vječne smrti. Ako Krist nije ustao iz mrtvih, naša vjera je uzaludna, i oni između naših milih koji su otišli na počinak pomrli su bez nade. Ali, Krist je uskrsnuo i mi ćemo ustati u vječni život. U Kristu će svi oživjeti. Žalac smrti je uklonjen.
Zlatno jutro uskrsnuća uskoro dolazi. Isus će se ubrzo pojaviti. Mi danas imamo obećanje da će doći uskrsnuće i vrijeme buđenja naših dragih koji su umrli, trenutak kada ćemo se združeni s njima podići na susret Gospodu da se više nikada ne rastanemo. (Morris Venden, Djelotvorna vjera)