„Peti anđeo zatrubi. I vidjeh: zvijezda je s neba na zemlju pala i dani su joj ključi zjala Bezdanova. Ona otvori zjalo Bezdanovo i vinu se iz zjala dim kao dim iz peći goleme te pomrča sunce i zrak od dima iz zjala.“ (Otkrivenje 9,1.2)
Ovaj dio Otkrivenja predstavlja jedan od najzastrašujućih tekstova u cijeloj knjizi. Zvijezda s neba dobiva ključ bezdana. Otvaranje bezdana pokreće tamu koja potpuno prekriva Sunce i ispunjava atmosferu. Ispostavlja se zatim da je tama ustvari roj skakavaca koji služe Apolionu (Otkrivenje 9,3.10.11).
U Evanđelju po Luki nalazimo nekoliko značajnih paralela s ovim tekstom. Kada se demonima opsjednuti čovjek približio Isusu, demoni su ga preklinjali da ih ne šalje natrag u bezdan (Luka 8,30.31). Očigledno je bezdan mjesto na kome Božja sila zadržava demone, mjesto na kome oni ne žele biti.
Druga paralela pojavljuje se u Evanđelju po Luki 10,17-20. Tu Isus govori da je vidio sotonu kako pada s Neba kao munja. Ipak, naglašava Isus, učenici se nemaju razloga plašiti, jer će dobiti vlast stajati na zmije i škorpione, simboli vlasti neprijatelja. Sigurnost u spasenje dati će im hrabrosti da se u Isusovo ime suoči sa sotonom.
Dokle se proteže vlast demona? Da li bi bilo pogrešno da kršćani održavaju bogosluženje na mjestu koje je nekada bilo posvećeno obožavanju sotone? Da li je pogrešno poslužiti se glazbenim oblicima koji su se nekada upotrebljavali prilikom neznabožačkih rituala?
Razmislite o nedoumicama onih koji su prvi prevodili Bibliju na jezike prožete obožavanjem duhova, drveća i drugih magijskih bića. Prevoditelji su se trudili duboke istine Biblije i spasenja izraziti riječima koje su već bile nabijene svjetovnim ili čak demonskim značenjima. Njihovo neznabožačko porijeklo prožimalo je svaki vid tog jezika. Međutim, prevoditelj i nisu ustuknuli. Drago mi je što to nisu učinili. Govorim o engleskom jeziku, da budem jasniji!
Nama će možda smetati kada čujemo Evanđelje na jeziku ili u glazbenim oblicima koji imaju nedosljednu povijest. Međutim, nikada ne smijemo zaboraviti da je Bog odlučio utjeloviti se u ljudskom tijelu usprkos paganskoj, izopačenonoj povijesti ljudskog roda. Međutim, kada je Riječ postala tijelo, donijela je život i svjetlost ljudskom rodu. Kada je god Isus dolazio, demoni su odlazili. Nije prisustvo demona osudilo ljudski rod, osudilo ga je odsustvo Isusa Krista!
Gospode, odlučio sam imati Krista uz sebe kuda god budem pošao. Slavim Ga što je svladao zloga na križu. Neka sotonina moć zauvijek nestane i iz mog života! (Jon Paulien, Evanđelje s Patmosa)