„Pjevali su pjesmu novu pred prijestoljem i pred četiri bića i pred starješinama. Nitko ne mogaše naučiti te pjesme doli one sto četrdeset i četiri tisuće – otkupljeni sa zemlje.“ (Otkrivenje 14,3)
Pastor lokalne crkve u blizini Alexandrije u Virginiji, otišao je kupiti digitalni pianino za omladinsku kapelu svoje crkve. Pijanista omladinske kapele se dogovorio s njim da se nađu u trgovini i zajedno odaberu pianino. Stigavši prije pijaniste, pastor je u trgovini vidio isti pianino kakav mu je pijanista pokazao u katalogu. Odlučio je sjesti i isprobati ga kako bi vidio kako zvuči.
Njegovi su prsti prešli preko klavijature, ali se nije čuo nikakav posebno prijatan zvuk. Pijanista je hvalo instrument, a u katalogu su mu stručnjaci dali visoku ocjenu. Međutim, pastorove su uši ocijenile da je pianino bio precijenjen. I dok je tako sjedio i udarao po koju notu, ušao je i pijanista. Sjeo je i počeo svirati. Zvuk pianina se odmah promijenio. Pastor je iznenađen uzviknuo: „Čovječe! pa to je odličan pianino!” Razlika su stvorile majstorske ruke glazbenika.
Razlika između ove dvojice ljudi bila je razlika u iskustvu. Pastor je imao malo iskustva s elektronskim klavirima. On je samo pokrenuo po koju tipku. Pijanista, s druge strane, nije prvi put u životu sjedio za pianinon. Svirajući godinama, provodio je beskrajne sate vježbajući bez publike da bi se kada dođe vrijeme Bog proslavio pred mnogima.
Naš tekst kaže da su sto i četrdeset i četiri tisuće morali naučiti novu pjesmu. Za Nebo ih je osposobilo ono što su doživljavali i činili, dok su bili na Zemlji. Iako je pjesma bila nova, ona nije nastala za tren oka – oni su već godinama vježbali, dok su se nalazili na zemlji.
Naš današnji život je u stvari vježbanje. Mi uvježbavamo ovu pjesmu. Ako vam poslodavac ide na živce, imajte na umu da vježbate. Vi ne morate odgovoriti istom mjerom. Kada ustanovite da vas ljudi ogovaraju, trebate ostati mirni, jer vježbate novu pjesmu. Kada nešto povrijedi vaša osjećanja, ne morate vraćati zlo za zlo – vježbajte umjesto toga.
Kada budete pjevali tu pjesmu na Nebu, morati ćete se uskladiti s ljudima koji su vas ožalošćivali, s ljudima koji su na vama iskaljivali svoje muke, s ljudima s kojima ste se ovdje vrlo teško mogli uskladiti. Ako niste u stanju danas zakopati ratnu sjekiru, kako ćete pjevati kada tamo stignete? Imajte na umu, vježbanje se održava ovdje i sada!
Gospode, pomozi mi da danas počnem vježbati. Kada svoj pogled usmjerim prema Tebi, bit ću u stanju pretrpjeti rane zadobivene na ovoj zemlji i početi učiti tu novu pjesmu. (Jon Paulien, Evanđelje s Patmosa)