„Blagoslovljen je čovjek, koji samo u Gospoda stavlja uzdanje svoje…“ (Psalam 40,4)

Jednom sam govorio učenicima u medicinskoj školi. Jedno od pitanja na koje su tražili odgovor, glasilo je: „Možete li nam reći kako da živimo kršćanskim životom na praktičan, zemaljski način? Ne ovaj način proučavanje – molitva – svjedočenje, već nešto što je stvarno praktično?“

Proučavanje Biblije uspoređeno je u Pismu sa hranjenjem kruhom života i pijenjem vode života. Molitva je nazvana disanjem duše. A svjedočenje je uspoređeno sa vježbanjem. Tako da pitanje možemo promijeniti na ovaj način: „Doktore, možete li nam reći kako da živimo zdravim tjelesnim životom? Ne zanima nas ovaj način jelo – piće – disanje – vježbanje, već nešto stvarno praktično?“

Možda možemo ispustiti značaj ovoga jer je to tako jednostavno. Ne postoji neka zamjena za osobni svakodnevni razgovor sa Bogom. Obiteljsko bogosluženje je značajno, a i bogosluženje u crkvi ima svoje mjesto. Međutim, mi moramo imati vremena koje provodimo nasamo sa Bogom, vremena u kome ćemo nahraniti svoju dušu.

Jednom mi je kolega – propovjednik kazao kako osjeća da je čovjek u svijetu prezaposlen sastavljajući kraj s krajem, tako da se od njega ne može očekivati da odvoji vrijeme da bude nasamo sa Bogom, pa propovjednik treba to činiti za njega, i da tom vjerniku prenese ono što je sakupio. Da li to prihvaćate? Ja ne mogu.

Smatram da je jedan od najvećih problema danas u kršćanstvu to što ljudi stalno zavise od drugih ljudi. Lijepo je imati oko sebe ljude, naročito kad su na istoj valnoj dužini. Ali moja zajednica s Kristom nikada ne bi smjela ovisiti od toga tko je u gradu a tko ne. Ja ne mogu i ne smijem ovisiti od drugih ljudi da misle, proučavaju i mole se umjesto mene. Sve to moram obaviti osobno za sebe.

Vrijeme za proučavanje nije nešto što vezujemo i pakujemo stavljajući Boga u kutiju i nastavljajući da idemo bez Njega u ostatku dana. Središte vremena za proučavanje i molitvu svakog dana je u tome što nam ono pomaže da nastavimo biti u Božjoj prisutnosti u ostatku dana. Biti svjestan Božje prisutnosti trenutak za trenutkom, iz sata u sat, tijekom cijelog dana jeste naš cilj, a i Njegov. (Morris Venden, Djelotvorna vjera)