„I Zmija iz usta pusti za Ženom vodu poput rijeke da je rijeka odnese.“ (Otkrivenje 12,15)
Vjerujem da žena u ovom proročanstvu predstavlja Božji narod koji živi i djeluje tijekom kršćanske ere. Božji narod koji je izdržao tlačenje totalitarnih režima i neprijateljski raspoložene većine. Vjernici, progonjeni zbog svoje vjere, uvijek se nalaze u iskušenju pitati: „Zašto?“ Patnje su u trenutku nanošenja uvijek nerazumljive. Zaista je teško objasniti zašto ih Bog dozvoljava.
Dvanaesto poglavlje iz Otkrivenja u stvari sklanja zavjesu i pokazuje nam širi kontekst kršćanskog stradanja. Rat bjesni u svemiru, rat koji je započeo na nebu (Otkrivenje 12,3.4) i doživljava svoj vrhunac nakon Isusove smrti na križu (Otkrivenje 12,7-12). Bitka koju iz dana u dan vodimo predstavlja samo mali dio velikog sukoba. Možda nećemo biti u stanju sagledati kako se naša bitka uklapa u veliki rat. Otkrivenje nas zato podsjeća da će sile zla biti konačno uništene, iako im se sada mora dozvoliti da ponekad ostvaruju trenutke napredovanja.
Moramo, prema tome, biti strpljivi i sačuvati povjerenje u Boga bez obzira što se događa. Ako budemo tražili objašnjenje za sve što se događa u našem životu, ne samo da ćemo izgubiti povjerenje u Boga, već vjerojatno i razum. Moramo biti zadovoljni činjenicom da u ovom životu „nešto znamo“ (1. Korinćanima 13,9)
To me podsjeća na priču o izgubljenom klikeru. Neki čovjek, osuđen da sve svoje vrijeme provodi u mračnoj ćeliji, imao je samo jednu prednost kojom je mogao zaposliti svoje misli – kliker, koji je stalno bacao prema zidu. Provodio je vrijeme slušajući kako se kliker kotrlja po sobi. Kada se sve utišalo krenuo bi u tamu potražiti i naći svoje jedino blago.
Jednoga je dana zatvorenik bacio kliker. Ali, kliker se nije vratio niti se čuo zvuk njegovog padanja. Tišina je zavladala prostorijom. Nestajanje klikera i nemogućnost objašnjenja tog nestanka, duboko su potresli zatvorenika. Konačno je izgubio moć zdravog rasuđivanja, počupao kosu i umro. Kada su tamničari došli ukloniti njegovog tijelo, stražar je zapazio kako se nešto uhvatilo u velikoj paukovoj mreži na zidu – kliker. „pitam se kako je kliker dospio u paukovu mrežu“, pitao je stražar.
Ponekad naše iskustvo postavlja pitanja na koja naš um nije u stanju odgovoriti. No, pravi odgovori uvijek postoje! Kada se radi o našim patnjama, mudro je ne očekivati da se sve kockice velike zagonetke uklope u usku shemu našeg iskustva. Samo je Bogu poznata ukupna velika slika. Križ nam govori da možemo imati povjerenja u Njega.
Gospode, imam povjerenja u Onoga koji ej umro za mene. Daj mi snage da izdržim i onda kada ništa ne shvaćam. (Jon Paulien, Evanđelje s Patmosa)