“Odnosi li se dakle ovo blaženstvo na obrezane ili neobrezane? Rekli smo dakako: `Vjerova Abraham Bogu, i to mu se uračuna u pravednost Pa kako mu se uračuna? Kad je bio obrezan, ili kad je bio neobrezan? Ne kad je bio obrezan, već kad je bio neobrezan.” (Rimljanima 4,9.10)
Pavao nas ponovno upućuje na svoj dokaz u Rimljanima 4,3 da se Božja uračunata pravda temeljila na Abrahamovoj vjeri. Onda postavlja dva pitanja koja Židovi njegovog vremena nisu postavljali.
Prvo pitanje: “Pa kako mu se uračuna?” I drugo: “Kad je bio obrezan, ili kad je bio neobrezan?” Oba pitanja su od najveće važnosti za Pavla i njegove židovske protivnike. Do sada su možda bili spremni složiti se s Pavlovim dokazivanjem tvrdnje o Abrahamovom oprav-danju vjerom. Ali, možda su razmišljali, tu mora biti još nečega. Ovakvo objašnjenje vjere odviše je jednostavno. Mora biti nešto što i mi moramo učiniti, nešto što je Abraham učinio. Abraham je naposljetku bio obrezan. To se nekako moralo računati budući da je to znak Saveza.
Jednostavno je razmišljati na ovaj način, pretpostaviti da mora biti nešto što mi trebamo učiniti kako bismo bili opravdani. Vjera je dobra, ali vjera i djela je još bolje. Mora biti još nešto. To ne može biti tako jednostavno. Upravo je ovo stav protiv kojeg se Pavao bori u Rimljanima 4. On je uvjerljivo dokazao da je opravdanje Božji dar “bez djela” bilo koje vrste (Rimljanima 4,6).
Tako je bilo i u Abrahamovom slučaju, tvrdi Pavao. On je samo trebao ukazati na Postanak kako bi to zaključio. Postanak 15,6 proglašava Abrahama pravednim premda zapovijedi o obrezanju nije bilo sve do Postanka 17,14 što je bilo godinama kasnije.
Tako je Pavlova tvrdnja dokazana. Obrezanje nije bio razlog zbog kojeg je Bog Abrahamu uračunao pravednost. On je bio opravdan samo vjerom, a ne vjerom plus obrezanje.
Pavlovo evanđelje je radikalno. Ono izaziva ne samo židovski način razmišljanja, već i naš. Sigurno mora postojati nešto što moramo učiniti prije nego što možemo biti opravdani. Ali Pavlov odgovor je jasan. Jedino što se od nas zahtijeva jest dolazak pred Boga u vjeri, prihvaćanje očišćenja koje je On omogućio kroz Kristovu žrtvu na Golgoti. (George R. Knight, Šetnja s Pavlom kroz Poslanicu Rimljanima)