„I reče mi: ‘Dosta ti je milost moja, jer se sila u slabosti usavršava.” Rado ću se dakle hvaliti svojim slabostima, da se nastani u meni sila Kristova.’“ (2. Korinćanima 12,9)
Tijekom prve godine moje propovjedničke službe netko me pozvao u posjetu čovjeku na samrti. Mislio sam da kad bi samo netko dovoljno čvrsto vjerovao i pokazao dovoljno hrabrosti uzeti čovjeka za ruku i reći mu da u ime Isusovo bude iscijeljen – da bi se to dogodilo.
Pošto smo se molili i izvršili miropomazanje, gledao sam starije ljude oko sebe i tražio nekoga tko bi pokazao dovoljno hrabrosti da uradi nešto takvo, a pogodite u koga su svi oni gledali? U mene! I sve mi se zacrnilo. Nisam mogao to uraditi. Promrmljao sam nekoliko riječi o tome kako Bog odmah ne uslišava molitve, da se ponekad ono odlaže i uz ispričavanje brzo otišao.
Čovjek je umro. A ja sam se osjećao krivim za njegovu smrt. Ne postoji možda nijedno drugo vrijeme u propovjedničkoj službi kada ste toliko oslonjeni na svoju osobnu zajednicu sa Bogom, kao kad ste pozvani da se molite za nečije iscjeljenje. Mnogi od nas drže da je odlučujući činitelj iscjeljenja vjera onoga koji se moli. Osjećali smo da ako je zahtjev za iscjeljenje odbijen, to je najviše izgleda zbog toga što je vjera posrednika u nečemu manjkava.
Možda se ova pomisao pojavljivala i kod nekih u Kristovo vrijeme, kad je On pohvaljivao osobe iscijeljene zbog svoje vjere. Međutim, potrebno je da se podsjetimo da je vjera povjerenje u osobu a ne u odgovore koje očekujemo da primimo. Apostol Pavao se tri puta molio da Gospodin ukloni ono što je tištalo njegovu dušu, ali to se nije dogodilo. Uzrok nije bio u Pavlovom nedostatku vjere; Bog je vidio da će se veći blagoslovi i dobro javiti ako se Pavlu bude pružila prilika da traži Božju moć kao odgovor na svoju slabost. Mojsijeva vjera u Boga bila je jaka – pa ipak je Bog odbio produžiti mu život i poveo ga je na počinak. Bog je imao za Mojsija viši cilj. A kao rezultat toga Mojsije je danas na nebu. Prava vjera u Boga ima povjerenje u Njega isto tako u dobra kao i u teška vremena. (Morris Venden, Djelotvorna vjera)