„Gle, da me i ubije, opet ću se uzdati u njega, ali ću braniti putove svoje pred njime. I on će mi biti spasenje, jer licemjer neće izaći pred njega.“ (Job 13,15.16 – DK)
Istinski kršćanin nikada neće dopustiti nikakvom zemaljskom razlogu da se postavi između njega i Boga.
Kada malodušnost zahvati dušu, to još nije dokaz da se Bog promijenio; On je isti „jučer i danas i zauvijek“ (Hebrejima 13,8). Možete biti sigurni u Božju naklonost kada ste izloženi zrakama Sunca Pravednosti; ali ako se na vašu dušu navuku oblaci, nemojte pomisliti da ste odbačeni! Vaša vjera mora probiti tamu. Vaše oko mora vidjeti samo Njega i vaše cijelo tijelo bit će puno svjetla. Pred očima moramo imati bogatstvo Kristove milosti. Čuvajte pouke koje vam je dala Njegova ljubav.
Neka vaša vjera bude slična Jobovoj, da i vi možete izjaviti: „I da me ubije, opet ću se uzdati u njega!“
Najteža iskustva u kršćanskom životu mogu biti i najblagoslovljenija. Posebni blagoslovi u mračnim trenucima mogu ohrabriti dušu da se odupre Sotoninim napadima i osposobiti Božjeg slugu da opstane u vatrenoj kušnji. Kušnja vaše vjere dragocjenija je od zlata. Morate imati trajno povjerenje u Boga koje neće biti narušeno kušnjama i uvjeravanjem kušača. Uhvatite Gospodina za riječ. Proučavajte obećanja i koristite se njima kada se pojavi potreba. „Vjera dolazi od propovijedanja, a propovijedanje biva riječju Kristovom.“ (Rimljanima 10,17)
Upravo vjera upoznaje dušu s Božjim postojanjem i prisutnošću; i kada živimo gledajući samo Njegovu slavu, sve više i više prepoznajemo ljepotu Njegovog karaktera. Naše duše dobivaju duhovnu snagu jer udišemo ozračje Neba i shvaćajući da nam je Gospodin s desne strane, nećemo se dati pokrenuti. Trebamo živjeti kao da se nalazimo u prisutnosti Beskrajnoga.
Božanska mudrost upravljat će koracima onih koji su se oslonili na Gospodina. Okruživat će ih božanska ljubav i oni će shvatiti da se nalaze u prisutnosti Utješitelja, Svetoga Duha. (Ellen G. White, Naše visoko zvanje)