„On je dao samog sebe mjesto nas da nas otkupi od bezakonja i očisti nas da budemo njegov izabrani narod, revan u djelima ljubavi.“ (Titu 2,14)
Kada gledate na Golgotu, ne činite to zato da uljuljkate svoju dušu u neizvršavanje dužnosti, ne zato da se pripremite za spavanje, već da probudite vjeru u Isusa, vjeru koja će raditi, koja će očistiti dušu od blata sebičnosti. Kada se vjerom uhvatimo za Krista, naše djelo je tek započelo. Svaki čovjek ima pokvarenih i grešnih navika koje mora svladati oštrom borbom. Od svake se duše traži da se bori u dobroj borbi vjere. Ako je netko Kristov sljedbenik, ne može biti okrutan u poslovanju, ne može biti tvrdoga srca, bez samilosti. Ne može biti grub u govoru. Ne može biti naprasit i pun samouzvišenja. Ne može biti ohol niti se služiti oštrim riječima, prigovarati i osuđivati.
Djelo ljubavi proistječe iz djela vjere. Biblijska vjera znači neprestani rad. Trebamo biti željni dobrih djela, željni činjenja dobra. Vjerni Svjedok kaže: „Znam tvoja djela!“ Iako je istina da nam naše brojne aktivnosti neće same po sebi osigurati spasenje, također je istina da će nas vjera koja nas sjedinjuje s Kristom pokrenuti na aktivnost.
Pravi kršćanin obiluje dobrim djelima, donosi mnogo roda. On hrani gladne, odijeva gole, posjećuje bolesne i služi napaćenima. Kršćanin je od srca zainteresiran za djecu koja su oko njega, koja su, izložena lukavim kušnjama neprijatelja, na rubu propasti. Očevi i majke, ako ste sačuvali svoju djecu od zamki neprijatelja, pogledajte oko sebe da spasite duše djece kojoj su vjernici Crkve dužni služiti jer je Krist umro i za njih. Ona su dragocjena u Božjim očima i On im želi vječnu sreću. Krist poziva na dobrovoljnu suradnju svoje predstavnike da bi se obavilo ozbiljno, dosljedno djelo za spasenje duša.
Vjera koja blista dobrim djelima širi jasno, sigurno i pouzdano svjetlo. (Ellen G. White, Naše visoko zvanje)