“… A milosni dar Božji jest život vječni u Kristu Isusu, Gospodinu našemu.” (Rimljanima 6,23)
Nekoliko misli se ističe dok čitamo današnji redak. Prva je da je spasenje dar. Naravno, to nije novost za one koji su do sada ostali s Pavlom u Poslanici Rimljanima. Od Rimljanima 1,18 do 3,20 on nam je pokazao zašto to mora biti dar: zato što ga grešnici ne mogu zaraditi. Onda u Rimljanima 3,21 do 5,21 on razlaže i opširno govori o samom milosnom daru. A sada u 6. poglavlju on razmišlja o njegovom učinku na ljudske živote govoreći nam da oni koji su prihvatili ovaj dar ulaze u novi život u kojem je njihova najveća želja hodati s Bogom po načelima Njegovog kraljevstva. On ovdje u Rimljanima 6,23 samo ponovno potvrđuje činjenicu da će oni koji prihvaćaju ovaj dar i odluče hoditi putem svetosti umjesto grijeha živjeti s Bogom u vječnosti.
U ovom trenutku trebamo primijetiti da vječni život za kršćane nije nešto sasvim novo, već nastavak onoga što su otpočeli s Kristom ovdje na zemlji. Ivan ovo jasno kaže kada piše da “tko vjeruje u Sina, ima život vječni” (Ivan 3,36). Isus je ponovno obećao da “tko sluša moju riječ i vjeruje onomu koji me posla, ima vječni život” (Ivan 5,24).
Dio Evanđelja je i misao da kršćani već imaju vječni život kroz Isusa Krista.
Postoje dva puta i životne odluke koje vode ljude k različitim odredištima. Na Nebu će biti oni koji su toliko usvojili velika načela Božjeg karaktera te će biti sretni u životu s Bogom tijekom vječnosti. Bog nikoga ne prisiljava da bude ono što nije. (George R. Knight, Šetnja s Pavlom kroz Poslanicu Rimljanima)