„U mene je bogatstvo i slava, postojano dobro i pravednost. Moj je plod bolji od čista i žežena zlata i moj je prihod bolji od čistoga srebra.“ (Izreke 8,18.19)
Pohlepan čovjek postaje sve pohlepniji što se više približava kraju svojega života. Čovjek koji je cijeloga svojeg života nagomilavao zemaljska blaga, ne može se lako povući iz svojih uobičajenih poslova. A zar ne bi trebao i onaj koji teži za nebeskim blagom postajati sve ozbiljniji, sve gorljiviji, sve zainteresiraniji u prikupljanju nebeskog blaga? Zar ne bi trebao žudjeti za najboljim i najtrajnijim bogatstvom? Zar ne bi trebao čeznuti za nepropadljivom krunom slave; za bogatstvom koje ne hrđa i moljci ne mogu pokvariti, koje ni lopovi ne mogu pokrasti i odnijeti? Što je vatrenija njegova nada, to gorljiviji postaju njegovi napori, to je odlučniji da ne izgubi besmrtno blago. Njegov posao na Zemlji sastoji se u tome da sebi osigura vječno bogatstvo. On se ne može, niti hoće, pošto je okusio Božje nebeske darove, pomiriti s tim da bude siromah, ostavljen da živi u oskudici za cijelu vječnost. Strast njegove duše je da stječe više, sve više. To je stvarna potreba njegove duše. Želi više božanske milosti, više prosvjetljenja, više vjere.
O, kada bi sve pogrešno usmjerene snage bile posvećene jednom velikom cilju – prikupljanju bogatih zaliha božanske milosti u ovom životu – kakve bismo plakete mogli vješati u dvoranama svojih uspomena sjećajući se Božjih blagoslova i darova. Tada bismo kao vladajuće načelo usvojili naviku da nagomilavamo duhovna blaga isto onako ozbiljno i ustrajno kao što svjetovni ljudi trče za zemaljskim i prolaznim vrijednostima. Svakako imate razloga biti nezadovoljni svojim sadašnjim stanjem, jer Gospodin ima cijelo Nebo blagoslova i riznicu dobrih i privlačnih dobara da zadovolji potrebe vaše duše. Danas tražite više milosti, obnavljanje Božje ljubavi i dokaze Njegove dobrote, a On neće uskratiti ta dobra nebeska blaga onima koji ih istinski traže.
Oni koji su svjesni svojih duhovnih potreba neće kriti čežnju svoje duše, svoju vatrenu želju koja obuhvaća sve što je gore, sve što je iznad svega zemaljskoga i prolaznoga, sve što je vječno. (Ellen G. White, Naše visoko zvanje)