„Narodi će hoditi u svjetlosti njegovoj, a kraljevi zemaljski u nj donositi slavu svoju.“ (Otkrivenje 21,24)
Popularna šala govori o Nebu na kome se nastavljaju naše stare zemaljske predrasude. Prema toj šali, baptističko nebo ima mnogo vode i svako na njemu uranja drugoga u tu vodu. Na pentekostalnom nebu svatko podiže uvis svoje ruke, skače i pada u zanos. Postoji katoličko i metodističko nebo i tako dalje. Šala nam se dopada, jer svi duboko u sebi znamo kako će Bog na nebu ukloniti sve razlike. U Novom Jeruzalemu će složno živjeti ljudi iz svih naroda i svi će se radosno osjećati jer su prihvaćeni u Gospodu.
U vrijeme nekadašnjeg aparthejda u Južnoj Africi, bijeli pastor se vozio kući iz crkve nakon večernjeg bogosluženja. Na pola puta do kuće, na širokoj autocesti, naletio je na bačene oštre i tanke klinove. Ispražnjenih guma morao se zaustaviti. Nekoliko trenutaka nakon toga, dva su čovjeka istrčala iz tame i napala automobil željeznim palicama, nastojeći ući u njega. Uspjeli su otvoriti jedna vrata i teško povrijediti pastorovu suprugu. Za to vrijeme, vjernici iz pastorove crkve su prolazili istom autocestom, vraćajući se svojim kućama. Na kraju je stigao neki stari pripadnik Zulu plemena i svojim starim, istrošenim automobilom uspio spasiti pastora i njegovu suprugu.
Zanimljivo je kako se naša definicija izgnanika mijenja iz naraštaja u naraštaj. Priča o milosrdnom Samarijancu uopće nas ne dira, dok se ne sretnemo s pravim Samarijancem. Međutim, kada bi Isus ponovno trebao ispričati istu priču, kako bi nam je učinio razumljivom? Da li bi napadnuti čovjek ostao bez pomoći svoga starješine ili đakona, nekog evanđeliste ili pastora u velikoj crkvi? Da li bi ulogu Samarijanca preuzeo neki pripadnik nekog prezrenog naroda u današnje vrijeme? Vrijeme bez predrasuda iz našeg teksta poziva nas na prihvaćenje principa i primjenjivanje na način kako nam okolnosti nalažu. Mi smo, ipak, skloni biti slijepi prema svojim shvaćanjima o izgnaniku, o Samarijancu našeg vremena. Stanovnici jednog kraja Amerike, čudili bih se predrasudama stanovnika drugog kraja prema crncima, iako bi ostali slijepi prema svojim predrasudama kada su u pitanju Indijanci. Da ne navodimo svoje predrasude prema pripadnicima naroda koji žive u našoj blizini i u kojima gledamo ljude niže klase!
Čak i u crkvi pravimo razliku među ljudima prema njihovom drugačijem tumačenju naše doktrine, kako izgledaju kada dolaze u crkvu, u kom kraju grada žive, da li aplaudiraju u znak odobravanja nakon izvedenog glazbenog djela. Evanđelje traži od nas primjenjivanje slave Novog Jeruzalema svojim postupanjem prema ljudima. Isus nas prihvaća usprkos našim posebnostima i nastavlja raditi s nama kako bi u nama obnovio svoj lik. Najbolji način uzvraćanja Isusu za Njegovu ljubav je postupanje prema drugima onako kako je Isus postupao prema nama. Ovaj se princip nalazi u srcu nebeske doktrine, on prožima nebeski život.
Gospode, otvori nam oči kako bismo vidjeli svoje skrivene predrasude koje oblikuju način našeg postupanja prema bližnjima. (Jon Paulien, Evanđelje s Patmosa)