„I pokaza se drugo znamenje na nebu: gle, Zmaj velik, ognjen, sa sedam glava i deset rogova; na glavama mu sedam kruna, a rep mu povlači trećinu zvijezda nebeskih – i obori ih na zemlju. Zmaj stade pred Ženu koja imaše roditi da joj, čim rodi, proždre Dijete.“ (Otkrivenje 12,3.4)

Čudna životinja ovdje povlači neobične poteze. Na prvi pogled, ovakve priče nemaju nikakve stvarne veze s današnjim svijetom. Ali nije tako! Uzmite Disneyev animirani film „Kralj lavova“ kao primjer. Slično Otkrivenju, na prvi pogled, i on izgleda kao jednostavna priča o životinjama. Ali, on je mnogo više od toga. To je u stvari kratka priča o načinu na koji ljudi i grupe postupaju jedni prema drugima. Osim toga, radi se o izlaganju opasnosti, razvijanju odnosa, izbjegavanju sukoba, o suočavanju s problemima od kojih ovisi mnogo toga u svakodnevnom životu.

Međutim, „Kralj lavova“ je čak i mnogo više od prikrivene sociološke povelje. On se oslanja na jednu afričku verziju apokaliptičkih zbivanja. Priča obuhvaća rušenje i obnavljanje Raja, u kome svi žive u sreći i blagostanju. Film govori o zlu koje se pojavljuje u jednom mračnom uglu na ivici raja. On govori o nadi u budućnost koja se javlja u trenutku kada se glavni glumac smjelo suočava sa svojom odlukom.

Upravo to i čini da Knjiga otkrivenja djeluje tako snažno. Iako izgleda kao priča o životinjama (Otkrivenje 11,7; 12,13; 17), ona to u stvari nije. Ona govori o ljudima i njihovim odnosima, o odnosima između grupa ljudi – i dobrih i zlih – i o tome kako će izgledati smjer ljudske povijesti. Drugim riječima, u njoj se radi o temeljnim pitanjima s kojima se iz dana u dan borimo.

Najuspješniji su filmovi koji se bave osnovnim ljudskim bitkama, sukobima i napetostima, koji se bave najomiljenijim društvenim mitovima i strahovanjima. Takvi filmovi, kao što je „Kralj lavova“, pokazuju da je apokaliptični stil i danas isto toliko omiljen kao i u vrijeme kada je apostol Ivan pisao svoju knjigu. Vjerodostojnost apokaliptičkih filmova ovisi od toga da li su njihove analize društva i ljudskih odnosa prihvatljive. Isto se odnosi i na nekadašnje apokalipse.

Nitko ne zna da li će se itko sjećati animiranog filma „Kralj lavova“ kada bude prošlo stotinu godina. Međutim, Knjiga otkrivenja snažno nam se obraća već skoro dvije tisuće godina. Ona nam pomaže da razumijemo i sebe i stanje cjelokupnog ljudskog roda. Oslikavajući stvarnost na način koji isključuje naše psihičke i emotivne mehanizme, ona udara velikom snagom upravo tamo gdje to najmanje očekujemo i pomaže nam sagledati opasnosti samozavaravanja koje prijete svakome od nas pojedinačno.

Gospode, daj mi oči da vidim istinu o samome sebi. Neka Tvoja prisutnost ukroti zmaja koji živi u meni. (Jon Paulien, Evanđelje s Patmosa)