“I nema stvorenja sakrivena pred njim. Naprotiv, sve je golo i otkriveno očima onoga komu moramo dati račun.” (Hebrejima 4,13)
Bio je to užasan kolač. U stvari, bio je to najgori kolač koji sam ikada okusio. Ali, što učiniti? U tome je bio problem. Da, ispekla ga je za moj rođendan moja žena. Nisam htio povrijediti njene osjećaje, ali ga nisam mogao ni pojesti. Na sreću, sutradan nakon mog rođendana ona je otišla posjetiti svoju sestru, a mene je ostavila s kolačem. Međutim, vrijeme se njenog povratka približavalo. Za nekoliko će sati opet biti tu i shvatit će što se dogodilo.
Možda bi bilo dobro da kolač bacim u visoku travu na gradilištu preko puta? Ali, kakve sam sreće, ona će se prošetati kroz travu i nagaziti na ostatke kolača. To rješenje, dakle, nije dobro. Ne mogu ga baciti ni u kantu za smeće. Ako se samo nekoliko mrvica zalijepi za dno, gotov sam.
Najposlije sam se domislio. Pa, kako se toga nisam ranije sjetio?
Uzeo sam kolač i otišao u jednu malu prostoriju, izlomio kolač u male komadiće, bacio ga i brzo pustio vodu. Sav sam sretan gledao kako taj potencijalni razarač moje obiteljske sreće nestaje u kanalizaciji.
Slobodan! Kako je divan bio taj osjećaj! A moja je žena bila oduševljena što sam uživao u njenom kolaču.
Pouka je jednostavna: možete prevariti neke ljude ponekad. Naravno, ono što uspijeva kod ljudi ne uspijeva i kod Boga. On vidi ne samo djelo već i pobude koje su dovele do njega. On želi uzeti moj život, moje srce, i očistiti ih. On želi prodrijeti dublje od mojih djela, On želi promijeniti pobude mojih djela – čak i onih dobrih. On želi da mu služim samo zato što je On Gospodar mog života.
Gospode, pomozi mi danas u mojim unutarnjim sukobima. Pomozi mi ne samo da činim ono što je dobro već i da to činim iz dobrih pobuda. (George R. Knight, Hodati s Isusom po Gori blaženstva)