„Pohvatajte lisice, male lisice što oštećuju vinograde, naše vinograde u cvatu.“ (Pjesma nad pjesmama 2,15)
Bog zahtijeva od nas da budemo na strani pravde u važnim pitanjima, ali nam kaže da će nas tek vjernost u malome osposobiti za visoke i povjerljive položaje.
Mnogi skrivaju svoje dobre osobine i umjesto da privlače duše Kristu, oni ih odbijaju od Njega. Kada bi takve osobe mogle vidjeti utjecaj svojeg neotesanog ponašanja i neljubaznih riječi na nevjernike i kako je odbojno takvo držanje u Božjim očima, sigurno bi promijenile svoje navike jer je nedostatak učtivosti jedan od najvećih kamena spoticanja za grešnike. Sebični, kiseli kršćani, koji se stalno na nešto žale, preprečuju im put tako da se nemaju volje približiti Kristu.
Kada bismo mogli pogledati ispod površine, vidjeli bismo da je pola životne bijede prouzrokovano namrgođenošću i neljubaznim riječima i da bi se to moglo izbjeći. Mnogi prave pakao na zemlji samima sebi i onima koje bi mogli utješiti i blagosloviti. Takvi nisu dostojni da se nazovu kršćanima.
Neki ljudi govore grubo i neljubazno i time ranjavaju osjećaje svojih bližnjih, dok sebe opravdavaju riječima: „To je moj način govora; ja uvijek kažem što mislim!“ Time tu karakternu manu uzdižu na položaj vrline iako bi takvo neljubazno ponašanje moralo biti oštro osuđeno! Takva neljubazna riječ morala bi ostati neizgovorena, takvo sebično nepoštovanje sreće drugih zamijenjeno milosrđem i razumijevanjem. Istinska uslužnost, udružena s istinom i pravdom, učinit će život ne samo korisnim, već i mirisnim.
Kada se poštenje, pravednost i kršćanska ljubaznost sjedine, čine prekrasnu kombinaciju. Uslužnost je jedna od vrlina Duha. To je osobina Neba. Anđeli se nikada ne prepuštaju strasti, nikada nisu zavidni, sebični ni ljubomorni. Nikakva oštra ili neljubazna riječ nikada ne silazi s njihovih usana. Ako trebamo postati suradnici anđela, i mi moramo biti plemeniti i uslužni. (Ellen G. White, Naše visoko zvanje)