“Zato, kažem ti, oprošteni su joj grijesi, i to mnogi, jer je pokazala mnogo ljubavi. A komu se manje oprašta, taj manje pokazuje ljubavi. Zatim reče ženi: ‘Oprošteni su ti grijesi.'” (Luka 7,47.48)
Tijekom posljednjih nekoliko dana proučavali smo oprost u Propovijedi na Gori i u Kristovoj priči u Evanđelju po Mateju 18,21-35.
Jedna od neizmjerno važnih činjenica koje moramo zamijetiti u ovoj priči je i golema razlika u veličini duga.
Dug od deset tisuća talanata je bio neizmjerno velik. Talanat je bio vrijedan šest tisuća rimskih denara ili šest tisuća nadnica (Matej 20,2). Kad bismo uzeli današnju satnicu i radno vrijeme od osam sati, talanat bi imao vrijednost od oko dvjesto tisuća dolara. Deset tisuća talanata bi iznosilo nezamislivih dva milijuna dolara. S druge strane, dug od sto denara vrijedio bi stotinu dnevnica ili oko 3.400 dolara.
Da se izrazimo na drugi način, trebali bismo raditi sto dana da otplatimo dug od sto denara, ali preko 164 tisuće godina da otplatimo onaj od deset tisuća talanata. Jedan pisac je izračunao da bismo sto novčića od po jedan denar mogli nositi u jednom džepu. S druge strane, za deset tisuća talanata trebala bi nam vojska od 8.600 ljudi. Svaki bi nosač nosio vreću denara, tešku oko 3o kilograma, i kad bi hodali jedan iza drugoga, činili bi povorku od gotovo osam kilometara.
Isus je skrenuo s teme da bi nam predstavio ovu nezamislivu razliku. Zašto?
William Barclay sažima važnost ovih riječi ovako: “Činjenica je da se ono što ljudi mogu učiniti nama ni na koji način ne može usporediti s onim što smo mi učinili Bogu; ako je Bog nama oprostio ono što mi Njemu dugujemo, onda i mi moramo oprostiti bližnjima ono što su nama dužni.”
I stoga ostajemo bez izgovora ako propustimo oprost koji je Bog nama dao dijeliti svojim bližnjima. Isus je istaknuo važnost opraštanja zato što je to osobina koju najteže pokazujemo u svakodnevnom životu.
Gospode, pomozi mi danas da budem sličan Tebi u opraštanju. (George R. Knight, Hodati s Isusom po Gori blaženstva)