“Uistinu, sve što je nekoć napisano, napisano je nama za pouku, da strpljivošću i utjehom, koju daje Pismo, trajno imamo nadu.” (Rimljanima 15,4)

Rimljanima 15,4 nalazi se u poglavlju ispunjenom citatima iz Starog zavjeta. Upravo smo pročitali jedan u trećem retku, a Pavao će rabiti još pet u devetom, desetom, dvanaestom i dvadeset prvom retku. Apostol nam u današnjem retku objašnjava zbog čega se tako često poziva na Stari zavjet.

Iz ovog retka možemo izvući nekoliko pouka o Starom zavjetu. Prvo, Bog ga je dao “za pouku” kršćanima. Možda se to vama čini očitim, ali neki kršćani tako ne misle. U šezdesetim godinama prošlog stoljeća bio sam pastor u Fort Worthu u Texasu. U ovom području jedna od najbrojnijih kršćanskih crkava je propovijedala da je Bog na križu ukinuo Stari zavjet, da “stara” Biblija ima samo povijesnu važnost za kršćane te da je Novi zavjet sve što kršćani trebaju.

Pavlovo razmišljanje je sasvim suprotno od ovoga. Apostol uopće nije sumnjao da Stari zavjet ima pedagošku funkciju za kršćane (vidi 1. Korinćanima 10,11).

Drugo što nam Pavao kaže o Starom zavjetu jest da ga je Bog namijenio za naše ohrabrenje. Kako nas Stari zavjet hrabri? Mene hrabri spoznaja da je Bog vjerno vodio izraelski narod tijekom njihove povijesti. Oni Ga nisu uvijek slijedili, nisu uvijek vršili Njegovu volju, ali ih Bog nikada nije ostavio. I dalje ih je ljubio usprkos njima samima. Bog nas još uvijek vodi usprkos nekim našim pojedinačnim i zajedničkim pogreškama.

Treće, Stari zavjet nam nudi nadu. Jeremija govori o Bogu: “O nado Izraelova, spasitelju njegov u danima nevolje!” (Jeremija 14,8) a pisac Psalma kaže: “Samo je u Bogu mir, dušo moja, samo je u njemu nada moja.” (Psalam 62,5)

U svijetu koji iz ljudske perspektive izgleda beznadan možemo biti zahvalni Bogu koji nas u svojoj Riječi nadahnjuje nadom. Kao što je Stari zavjet upućivao na prvi Kristov dolazak, tako Novi zavjet upućuje na drugi dolazak. A mi trebamo zapamtiti da je drugi dolazak jednako tako siguran kao i prvi. (George R. Knight, Šetnja s Pavlom kroz Poslanicu Rimljanima)