“l pokaza se da me je zapovijed koja je dana za život vodila u smrt; grijeh me, naime, uhvativši zgodu, zavede pomoću zapovijedi i ubi.” (Rimljanima 7,10.11)
Pavao je u pravu kada je rekao da je zapovijed dana za život. Smrt nikada nije bila svrha Zakona. Bog ga je stvorio kao mjerilo pravednosti. On prikazuje načela koja vode u život. Pisac Psalama sasvim jasno kaže da su blagoslovljeni oni “koji hode po Zakonu Jahvinu” (Psalam 119,1). Čak je i Isus rekao židovskom zakonodavcu da će živjeti ako vrši Zakon (Luka 10,28).
Problem je u tome što je od Adamova pada u grijeh ljudima nemoguće u cijelosti vršiti Božji zakon.
Ali grijeh nam to ne kaže. Umjesto toga on nas uvjerava da ćemo vršenjem Zakona, ako uporno pokušavamo, postati dovoljno dobri, čak i bezgrešni. Prijevara koja je zarobila Pavla i druge sastoji se u tome što oni nisu očekivali da Božji zakon postane prigoda za umiranje. Budući da se Zakon čini kao put u život, a zapravo to nije, grijeh koristi ovo pogrešno razumijevanje kako bi uzrokovao smrt.
Zanimljivo je da se svaka lažna religija, uključujući i pogrešne pristupe kršćanstvu, uvijek zasniva na vlastitim naporima, vlastitoj pravednosti i samouvjerenosti.
Zakon, pokraj svih dobrih osobina, nikada nas nije nastojao spasiti od grijeha. Vjerovati ovo samo vodi u vječnu smrt. Kad bi Pavao imao samo jedno geslo, pretpostavljam da bi ono bilo: “Gledajte na Isusa”. (George R. Knight, Šetnja s Pavlom kroz Poslanicu Rimljanima)