„Prođite, prođite kroz vrata, poravnajte put narodu! Nasipajte, nasipajte cestu, uklonite s nje kamenje, podignite stijeg narodima!“ (Izaija 62,10)
Božja riječ ne objavljuje samo visoka načela istine i dužnosti koja trebaju usmjeravati naš život, već iznosi za naše ohrabrenje prošlost mnogih koji su primjenjivali ta načela. Osim jednog savršenog Uzora, na svetim stranicama nije opisan nijedan karakter koji bi bio toliko dostojan oponašanja kao karakter proroka Daniela. Izložen u mladosti svim kušnjama kraljevog dvora, on je postao čovjek nepokolebljivog poštenja i vatrene odanosti Bogu. Bio je izložen okrutnim kušnjama Sotone, ali se njegov karakter nije pokolebao niti se njegov smjer promijenio. On je ostao čvrst tamo gdje bi mnogi pali; bio je odan istini tamo gdje bi je mnogi odbacili; bio je snažan tamo gdje bi mnogi bili slabi. Daniel je bio dostojanstveni cedar s Libanona. O kada bi vjera, poštenje i odanost proroka Daniela živjeli u srcima Božjeg naroda danas! Nikada te plemenite osobine nisu svijetu bile potrebnije nego danas.
U izvještajima o onima koji su radili i stradali za Isusovo ime nema nijednog imena koje blista sjajnijim i čistijim svjetlom ili blistavijim sjajem od imena Pavla, apostola neznabožaca.
Isusova ljubav, koja je blistala u njegovom srcu, činila je da zaboravlja na sebe, da se odreče sebe. On je vidio uskrslog Krista i Spasiteljev lik se utisnuo u njegovu dušu i blistao u njegovom životu. Vjerom, hrabrošću i čvrstinom, osobinama koje nisu uzmicale pred opasnostima niti se zaustavljale pred preprekama, on se probijao iz zemlje u zemlju da proširi znanje o križu.
Da li i oni koji tvrde da su Kristovi sljedbenici na isti način objavljuju načela svoje vjere? Gdje su duboka, živa, sveta iskustva kojih se Božji ljudi trebaju sjećati? Je li se snizilo mjerilo kršćanstva? Ne; mjerilo ostaje upravo tamo gdje ga je Gospodin postavio. Sveti ljudi iz prošlih vremena morali su se odreći svega radi Krista, gajiti Njegov duh, slijediti Njegov primjer. Ništa manje od toga Bog neće ni sada prihvatiti. Kada budemo pozvani da se odreknemo svega radi Krista, tko će položiti taj ispit?(Ellen G. White, Naše visoko zvanje)