“Ovo znajte, ljubljena braćo moja: neka svaki čovjek bude brz na slušanje, a spor na govor, spor na srdžbu, jer čovječja srdžba ne čini što je pred Bogom pravedno.” (Jakov 1,19.20)
Ideali su dobri i pozitivni, ali predstavljaju veliko ništa ako ne dođu do izražaja na djelu. Možda je jedno od najvećih dostignu ća mirotvorca umijeće da ostane miran i da šuti. Kad bi ljudi uspijevali kontrolirati svoj jezik, bilo bi mnogo manje nesklada u svijetu.
Naš današnji tekst kaže da trebamo biti brzi na slušanju i spori na govoru. Nekako se bojim da je većina od nas ipak navikla da se ponaša upravo suprotno, da bude spora čuti, a brza govoriti.
Brdo bi se nesuglasica i muka izbjeglo kad bismo jednostavno odbijali ponavljati riječi za koje znamo da će izazvati štetu. Osnovna zadaća mirotvorca je da “zatisne usta svoja” kad se nađe u kušnji da prenese neko ogovaranje ili neku glasinu. Neobraćeni je čovjek još živ u nama, ali mira radi i kao kršćani moramo šutjeti. Držimo na umu, nikada nije vrijeme da izgovorimo neljubaznu ili neugodnu riječ.
Jakov uspoređuje jezik s malom vatrom koja je u stanju zapaliti velike šume. Kad jednom izađu iz usta, riječi se ne mogu vratiti. One idu od čovjeka do čovjeka – često vrlo uveličane i izokrenute.
Temperament je usko povezan s kontrolom jezika. “Čuvaj svoj temperament, jer ga nitko drugi ne želi!” – uzvikuje jedan pisac. Kad vas tko napadne, kako je lako usplamtjeti i da glasno objavimo drugima što mislimo. Posljedica je da i mi i onaj drugi gubimo svoj mir. Na sreću, jezik se može upotrijebiti za pravljenje mira kao i za objavljivanje rata, kao što kažu sljedeće izreke:
Bezobzirna riječ može izazvati svađu,
Okrutna riječ uništiti život;
Gorka riječ podjariti mržnju,
Surova riječ udariti i ubiti.
Ljubazna riječ može poravnati stazu,
Radosna riječ obasjati dan,
Riječ u pravo vrijeme olakšati teret,
Riječ ljubavi izliječiti, blagosloviti. (George R. Knight, Hodati s Isusom po Gori blaženstva)