„Prema tome, bilo da jedete, bilo da pijete, bilo da što drugo činite, sve činite na slavu Božju!“ (1. Korinćanima 10,31)
Imajući na umu jedino Božju slavu, trebamo obratiti veliku i svjesnu pozornost na ono što jedemo i pijemo. Nama je potrebno božansko vodstvo čak i u najobičnijim navikama svakidašnjeg života kako ne bismo činili male propuste i nepotrebno trošili sredstva za zadovoljenje svojih izopačenih prohtjeva. U Novom zavjetu nijedan Božji zahtjev nije izgubio ništa od svoje obvezujuće snage niti se, makar u najmanjoj mjeri, umanjila naša obveza da ih ispunimo. Umjesto da Božji zahtjevi budu oslabljeni u Novom zavjetu, granica je povučena još snažnije i dužnost još jasnije izražena. Apostol kaže: „Što god činite“ – čak i u pitanju jela i pića – „sve činite na slavu Božju!“ Netko može postaviti pitanje: „Zar ne mogu činiti sa sobom što želim? Zar nikada ne mogu izvršiti svoju volju? Zar moje tijelo ne pripada meni?“ Svakako da možete činiti ono što želite, ali ćete to učiniti uz opasnost da izgubite svoju dušu, ili možete odlučiti učiniti ono što Bog želi i tako imati neku svrhu života u ovom svijetu i u svijetu koji će doći imati vječni život.
Bog zahtijeva da se apetit popravi i pokazuje samoodricanje u odnosu na ono što nije dobro. To se djelo mora obaviti kako bi Njegov narod mogao stati pred Njega savršen. Oni koji rade suprotno ovim načelima u svakidašnjem životu, ranjavaju svoju dušu i ostavljaju pogrešan dojam na um vjernika i nevjernika.
Nemojte zlorabiti ili pogrešno rabiti nijedan dio snage koju ste dobili od Boga, tjelesne, umne ili moralne. Sve svoje navike morate staviti pod upravu uma koji je i sam pod Božjom upravom. (Ellen G. White, Naše visoko zvanje)