„Jer će ustati lažne Kristovi i lažni proroci i činit će velike znake i čudesa, da zavedu, ako je moguće, iste izabranike.“ (Matej 24,24)
Neki se ljudi osjećajno podižu i padaju kad se upućuju pozivi putem senzacionalnog i spektakularnog. To će uvijek biti lukava zamka u rukama neprijatelja. Želio bih vas podsjetiti da čudesna i senzacionalna zbivanja nisu dokaz Božje sile.
Otkrivenje 13. objašnjava da će jedna otpadnička sila činiti da i oganj padne s neba pred očima ljudi i tako ih varati čudesima, jer će imati silu to sve činiti pred zvijeri. Ta sila će reći onima koji žive na Zemlji da načine ikonu zvijeri koja je imala ranu smrtnu, ranu koja se iscijelila. Ta sila ima moć činiti čuda – ne neke trikove koji nalikuju čudima – već stvarna čuda. A ta tri nečista duha nalik na žabe, duha đavolska, čine čuda i idu kraljevima cijelog svijeta da ih skupe za boj na dan velikoga Boga. (Otkrivenje 16,13.14)
U Luka 3. čitamo o ženi koju je sotona držao vezanu u toku mnogo godina. Isus ju je oslobodio u Subotu. Ljudi oko njih žalili su se nezadovoljni. Isus je rekao: „Zar nije trebalo odrešiti ovu ženu, koju je sotona svezao?“ Ako sotona ima moć vezati ljude, bilo bi razumno očekivati da će u određenim slučajevima imati i sposobnost da ih razveže.
Mi znamo da je Job doživio patnje i znamo odakle su one došle. A ako sotona može prouzrokovati nešto što će izazvati čireve (kao kod Joba), trebao bi biti u stanju to i spriječiti i tako dozvoliti obrambenim mehanizmima ljudskog tijela da donesu izlječenje.
Nama je poznat slučaj čarobnjaka i Mojsija i Arona pred faraonom na egipatskom dvoru. Znamo da su se i njihovi štapovi pretvorili u zmije. Prema nekima, sotona ne može stvarati, štapovi čarobnjaka se nisu stvarno pretvorili u zmije, već je to tako izgledalo. Ako i ne može stvarati, sigurno može stvoriti prijevaru blisku stvarnosti! Sve nas to navodi na zaključak: osnova za našu vjeru mora se nalaziti u Isusu i u zajednici koju vjerom izgrađujemo s Njim, a nikako ne u spektakularnom. (Morris Venden, Djelotvorna vjera)