“Ako ustima svojim priznaješ Isusa Gospodina i srcem svojim vjeruješ da ga je Bog uskrisio od mrtvih, bit ćeš spašen.” (Rimljanima 10,9)
Priznanje i vjerovanje. Vanjsko i unutarnje. Spoj ovih dvaju pojmova presudan je za kršćanstvo. Novi zavjet uopće ne sumnja da je religija stvar srca. Površna religija je ona koju imaju licemjeri i glumci. Isus je optužio farizeje zbog takve religioznosti kada ih je nazvao “okrečenim grobovima što se izvana pričinjaju lijepi, a unutra su puni mrtvačkih kostiju i svakog truleža” (Matej 23,27).
Unutarnja religija je najvažnija, ali u novozavjetnom kršćanstvu unutarnje iskustvo nikada nije samo. Unutarnje stanje otkriva se u vanjskom ponašanju; unutarnje vjerovanje potiče vanjska djela.
Priznavanje Krista za apostola je svečan vjerski čin. Prvi kršćani su izgovarali priznanja slična onome koje nalazimo u današnjem retku prigodom obreda krštenja, unatoč činjenici da ih je to moglo skupo stajati. Takva priznanja bila su važna i kada su kršćani bili izvođeni pred vlasti kao što je židovski Sanhedrin. Naravno, u ovakvim situacijama osoba je uvijek u kušnji da ništa ne prizna.
Sadržaj ovog priznanja prosvjetljuje. Priznanje da je Isus Gospod značilo je i za obraćenika iz židovstva i neznaboštva radikalan prekid s prošlošću jer je upućivalo na Kristovo božanstvo. Ovo je bilo posebno jasno židovskim kršćanima budući da grčki prijevod Novog zavjeta (Septuaginta) rabi riječ Gospod više od šest tisuća puta kao Božje ime. Osim toga u neznabožačkom svijetu ova se riječ rabila za opis božanstva ili cara kada su ga štovali kao boga. Zato je priznanje Krista kao Gospoda značilo proglasiti Ga Božjim Sinom.
Pavao je i drugi vid ovog priznanja, koji se bavi Kristovim uskrsnućem iz mrtvih, smatrao iznimno važnim. Uskrsnuće je bilo Božji pečat na Kristovom životu i smrti. Leon Morris to ovako kaže: “Uskrsnuće je od presudne važnosti. Krist je na križu obavio svoje spasonosno djelo, a Pavao ne vjeruje u mrtvog mučenika, već u živog Spasitelja.” Pavao nam u drugim redcima kaže da će se upravo ovaj živi Spasitelj vratiti i donijeti sa sobom potpuni blagoslov spasenja. Onaj koji ima i unutarnje i vanjsko iskustvo s Kristom “bit će spašen”. (George R. Knight, Šetnja s Pavlom kroz Poslanicu Rimljanima)