“Što vam se čini? Ako neki čovjek imadne sto ovaca i jedna od njih zaluta, neće li on ostaviti onih devedeset i devet u gorama i poći u potragu za zalutalom? Posreći li mu se te je nađe, zaista, kažem vam, raduje se zbog nje više nego zbog onih devedeset i devet koje nisu zalutale. Tako ni Otac vaš, koji je na nebesima, neće da propadne ni jedan od ovih malenih.” (Matej 18,12-14)
Istraživači sa Sveučilišta Cambridge otkrili su da su ovce mnogo pametnije nego što se mislilo. U jednoj studiji, vunene životinje su prošle test inteligencije na kojem je većina majmuna pala. Tijekom testa, ovce su naučile prepoznati uzorke u bojama i promijeniti svoje ponašanje kada su se uzorci promijenili. Također su naučili reagirati na oblike predmeta umjesto na boju, nešto što je većini velikih životinja vrlo teško.
Međutim, usprkos njihovoj očitoj inteligenciji, čini se da ovce imaju smisla uvaliti se u nevolje. Sklone su slijediti vođu, čak i ako taj vođa krene krivim putem. Ponekad odlutaju ili prestrašeno pobjegnu i odvoje se od stada. U nedostatku agilnosti, lako upadnu u zamku. Bez mnogo mogućnosti za obranu, laka su meta predatorima.
Više smo poput ovaca nego što želimo priznati. Unatoč našoj očitoj inteligenciji, čini se da imamo iste sklonosti. Skloni smo slijediti gomilu. Skrećemo s pravog puta. Lako se uplašimo. Sami sebe hvatamo u zamku vlastitim glupim izborima. Nemamo obrane, u sebi, protiv neprijatelja.
Srećom, kad se nađemo u nevolji, Isus nas traži. Ako Mu dopustimo, On će nas vratiti i uputiti na pravi put. “Jer je Sin čovječji došao da spasi, što je bilo izgubljeno” (Matej 18,11 – Šarić).
Zar vam nije drago što imamo dobrog pastira koji nas neprestano čuva? (Amazing Facts Daily Devotional)