“Krist je naime, dok smo još bili slabi, umro u pravo vrijeme za nas bezbožnike.” (Rimljanima 5,6)
Budući da je u prethodnom retku upravo spomenuo moćan utjecaj Božje ljubavi kojom Sveti Duh preplavljuje srca vjernika, Pavao u Rimljanima 5,6-8 nastavlja razmatrati dubinu ove ljubavi onako kako je ona izražena Kristovim križem. Douglas Moo sažeto iznosi apostolov dokaz:
a) Ljudska ljubav u najboljem slučaju motivira osobu da svoj život da za “pravednu” osobu (7. redak).
b) Krist, kojeg je Bog poslao, nije umro za “pravednike”, ni za “dobre”, već pobunjene ljude koji to nisu zaslužili (6. redak).
c) Stoga je veličina i pouzdanost Božje ljubavi daleko veća od najveće ljudske ljubavi (8. redak).
Ovim apostol pruža dodatne dokaze da kršćanska nada ne može promašiti. Bog koji nas je dovoljno ljubio da je umro za nas dok smo još bili u ratu s Njim nikada nas neće razočarati.
Današnji redak nam kaže da je Krist umro za slabe i bezbožne. “Bespomoćni” ili “bez snage” sinonimi su za slabe. Od 1. do 4. poglavlja on je već pokazao kako bespomoćna ljudska bića trebaju ostvariti ili postići svoje vlastito spasenje. Grčka riječ koja se koristi za slabe često se koristi i za osakaćene osobe. Prijevod Duda-Fučak Djela 4,9 rabi riječ “bolestan”. Ovo je prikladna riječ za opis stanja grešnika prije prihvaćanja spasonosne Božje milosti i sile. Pavlovo spominjanje nemoći i bespomoćnosti nepokajanih grešnika sasvim je suprotno slici opravdanog vjernika koji se sada raduje (Rimljanima 5,1-5) dok jača u nadi, postojanosti, karakteru i sigurnosti u Božju ljubav.
Krist nije umro samo za slabe već i za neznabošce. Kada kaže neznabošci, on ne misli da je Krist umro za neke osobe koje su bile gore od drugih. Naprotiv, svi su bili neznabošci i trebala im je Njegova milost. Ljudi su možda bespomoćni ili slabi da bi zaradili svoje spasenje, ali kao što i Biblija i dnevne novosti pokazuju, oni imaju dovoljno snage za pobunu protiv Boga.
Čudo nad čudima je to što je Krist otišao na križ za one koji su silni u činjenju zla. (George R. Knight, Šetnja s Pavlom kroz Poslanicu Rimljanima)