„Oni (neznabošci) činom dokazuju da ono što propisuje Zakon stoji upisano u njihovim srcima, o čemu zajedno s tim daje svjedočanstvo njihova savjest.“ (Rimljanima 2,15)

U Rimljanima 2,14 i 15 Pavao zaobilazi svoj glavni dokaz u vezi sa Židovima i njihovoj odgovornosti pred sudom. On se ukratko okreće neznabošcima.

Pavao je u 13. retku upravo pokazao da za Židova Zakon nije samo za slušanje već i vršenje. To postavlja pitanje suđenja neznabošcima koji nisu čuli za Zakon. Kako će njima Bog suditi? Apostol se bavi ovim pitanjem u 14. i 15. retku: „Jer kad pogani koji nemaju Zakona“, čitamo u 14. retku, „vrše, vođeni naravlju, propise Zakona, onda su oni, nemajući Zakona, sami sebi zakonom“.

Ovdje nam Pavao govori dvije stvari: (1) da pogani nemaju pisani Mojsijev zakon i (2) da imaju neko unutarnje znanje o mjerilima Zakona, to jest, oni „vrše, vođeni naravlju“, neke zahtjeve Zakona. Pavao ovdje ne iznosi univerzalnu tvrdnju, već govori da neznabošci ponekad čine ono što Zakon zahtijeva. Tako, na primjer, nisu svi ljudi preljubnici, kradljivci ili ubojice. Ljudi uglavnom osjećaju potrebu da poštuju svoje roditelje, priznaju svetost ljudskog života, pošteno žive kao što posljednjih šest zapovijedi zahtijeva. Stoga iako neznabošci nemaju otkriveno Mojsijev zakon, njihovo ponašanje često pokazuje da oni razlikuju dobro od zla.

Na čemu se temelji, možda se pitamo, ovo znanje? Pavao nam u 15. retku ukazuje na savjest i činjenicu da je Bog u njihova srca usadio osjećaj što Zakon zahtijeva. Zamijetite da apostol ne pripisuje veliku ulogu ljudskoj savjesti. On ukazuje na to da je savjest djelomično inferiorna božanski usađenim osjećajem (iako vrlo malim) dobra i zla.

U ovom retku saznajemo da je naša savjest bogodani blagoslov čija je svrha da nas budu i vodi. Srećom, mi kao kršćani imamo prednost prosvijetliti svoju savjest čitanjem Biblije. Dobro izoštrena savjest, koja ispituje (1. Korinćanima 10,25), blagoslov je koji treba njegovati, jer u protivnom savjest može i otupjeti (1. Timoteju 4,2).

Oče, pomozi nam danas da njegujemo svoju savjest i onda učimo kako se njome koristiti u vezi s Tvojom Riječi i Svetim Duhom. (George R. Knight, Šetnja s Pavlom kroz Poslanicu Rimljanima)