„Evo, bacam je na postelju, a bludne drugare njene u veliku nevolju ako se ne odvrate od njezinih djela; i djecu ću joj smrću pobiti. I znat će sve crkve: Ja sam Onaj koji istražuje bubrege i srca – i dat ću vam svakomu po djelima.“ (Otkrivenje 2,22.23)
Kazna odgovara zločinu. Pošto je Jezabela navodila druge na preljubu, ona sama bit će bačena u postelju, na mjesto na kome se razvratna djela obično događaju (Hebrejima 13,4). Ipak, mora se priznati da značenje teksta nije potpuno jasno, ukoliko se pretpostavi da ukazuje na nastavljanje razvratnog ponašanja. Međutim, postelja je i mjesto na kome se ljudi nalaze kad ih zadesi teška bolest. Riječ “pobiti” ovdje vjerojatno označava “epidemiju” ili neku zaraznu bolest.
Riječi “djecu ću joj smrću pobiti” ne zvuče prihvatljivo u današnjem svijetu. Nasilje kao da se podrazumijeva. Dok je bio na zemlji, Isus je volio djecu i nikada ne bi ni pomislio naškoditi im. Međutim, djeca često stradaju od posljedica postupaka odraslih, uključujući i postupke roditelja. U ovom slučaju “djeca” su vjerojatno odrasli Jezabelini sljedbenici, oni koji joj vjeruju i ponašaju se u skladu s njenim učenjem.
Tekst nas podsjeća da čak ni daroviti ljudi ne moraju biti u pravu. Jezabela je bila veoma darovita osoba, priznata kao neznabožačka proročica i učiteljica s velikim autoritetom, koji su priznavali mnogi sljedbenici. Iako ni ona to, možda, nije potpuno shvaćala, vodila je svoje sljedbenike u propast. U kojoj se mjeri ovaj tekst može odnositi na suvremene crkvene starješine? Kada bismo se ti i ja našli na upravnim položajima u Crkvi, kako bismo mogli znati kada nismo u pravu? Kako bismo mogli ustanoviti da darove koje nam je Bog dao upotrebljavamo da ljude povedemo u pogrešnom smjeru?
Više nego jednom sreo sam se s ljudima koji su na izgled iskreno slijedili Gospoda svojim najboljim sposobnostima, ali su njihovi sljedbenici stalno doživljavali teškoće, jednu za drugom. To me je navelo na pomisao kako ponašanje sljedbenika dosta govori o učenju i djelima vođa.
Ukoliko bi ste vi bili starješina u nekoj crkvi morali biste veoma pažljivo proučavati ponašanje svojih “učenika”. Na što vam sliči njihovo ponašanje? Kakav utisak njihovo ponašanje ostavlja na druge? Sljedbenici često prepoznaju nijanse u učenjima svoga učitelja kojih ni on sam nije potpuno svjestan. Greške u njegovom učenju mogu se mnogo kasnije prepoznati u skladu s ponašanjem onih koji vole svoga učitelja. Upravo oni koji se oduševljavaju učiteljem, svojim ponašanjem najjasnije pokazuju greške u njegovom ili njenom učenju.
Gospode, neophodna mi je veća pronicljivost da bih mogao potpuno shvatiti važnost svega što vjerujem i govorim. Pomozi mi da budem spreman prihvatiti Tvoje ispravke, čak i kada dolaze preko ljudi koje ne podnosim! (Jon Paulien, Evanđelje s Patmosa)