„Jednako i Duh pritječe u pomoć našoj slabosti, jer mi ne znamo što da molimo kako treba, ali sam Duh posreduje za nas neizrecivim uzdisanjima.“ (Rimljanima 8,26)
Molitva je u središtu našeg svakidašnjeg kršćanskog iskustva. Ipak, mi smo neznalice kada stupimo pred Boga. Mojsije je pokazao ovo neznanje kada se uzalud molio Bogu za dopuštenje da uđe u obećanu zemlju (Ponovljeni zakon 3,25.26). Pavao ju je pokazao kada se tri puta dnevno molio za uklanjanje „trna u tijelu“ da bi mu Bog odgovorio kako se Njegova snaga „savršeno očituje u slabosti“ (2. Korinćanima 12,7-9). John Knox ističe problem kada piše da „su naše potrebe daleko veće od snage našeg govora“. Ukratko „mi ne znamo za što se trebamo moliti“.
Zato je Bog poslao svog Svetog Duha. Duh nas ne samo hrabri dok čekamo ispunjenje otkupljenja (Rimljanima 8,23), već nam pomaže u molitvama zbog naših slabosti i neznanja. Bog čini sve u nastojanju da osnaži one koji su Ga vjerom prihvatili i postali dio Njegove velike obitelji.
„Duh“, kaže nam današnji redak „posreduje za nas neizrecivim uzdisanjima“. Što to točno Duh čini za nas?
J. B. Philips nudi odgovor kada ovaj redak ovako prevodi: „Njegov Duh u nama moli za nas u onim mučnim čežnjama koje se riječima ne mogu izraziti.“ Kada nam nedostaju riječi da izrazimo svoje najdublje potrebe, kada naš govor nije bolji od nerazumljivih glasova, Duh uzima ove riječi i uspješno posreduje.
Kakvog velikog Boga imamo. Ne samo da naše cijelo spasenje dolazi od Boga, ne samo da je naša vjera Njegov dar, već je i smislena molitva djelovanje Duha unatoč našim mnogobrojnim slabostima.
Mi imamo mnogo razloga za krotkost. Ali imamo i velik razlog da se radujemo nebeskom Ocu koji nas prihvaća sa svim našim slabostima. (George R. Knight, Šetnja s Pavlom kroz Poslanicu Rimljanima)