„A Žena pobježe u pustinju gdje joj Bog pripravi sklonište da se ondje hrani tisuću dvjesta i šezdeset dana.“ (Otkrivenje 12,6)
Teolozi se uglavnom slažu da žena iz Otkrivenja 12. poglavlja predstavlja Crkvu koja strada od sotonine ruke, posebno nakon Isusovog uskrsnuća. Progonstva, međutim, mogu doći u raznim oblicima. Ja sam se rodio na gornjoj istočnoj strani Manhattna, dok se taj kraj još računao među siromašnije (danas se građevine u tom kraju prodaju po najvišim cijenama u cijeloj Americi). Moji roditelji su uskoro pronašli stan po pristupačnoj cijeni na drugoj strani rijeke Hudsonu u New Jerseju. Međutim, iako sam odrastao u drugoj državi moji roditelji i ja smo i dalje sebe smatrali stanovnicima New Yorka. Odlazili smo u crkvu na Manhattnu.
Nije bilo lako kao kršćanin odrastati u gradu New Yorku. Većina ljudi na ulicama je bila svjetovno raspoložena. Kao i većina stanovnika New Yorka, žurili smo od jednog poznatog mjesta do drugog kroz ogromnu džunglu nepoznatih lica.
Ne mogu reći da me netko mučio zbog moje vjere. Jednostavno sam znao da se razlikujem, da sam neobičan. Želio sam da me ljudi vole, ali su susjedska djeca su dobro znala da nisam jedan od njih. Kada su mi prijatelji nudili pivo ili cigaretu odbio sam na ljubaznije što sam mogao. Proganjan? Ne! Preziran i odbačen? Ne baš! Moji prijatelji i susjedi su zaista bili fini ljudi. Da li sam bio riba izvan vode? Da! Stranac u stranoj zemlji? Svakako!
Odrastajući, osjećao sam se bolje u Knjizi otkrivenja nego u svom susjedstvu. Izgleda da je apostol Ivan razumio moje borbe sa svijetom – zabranjene privlačnosti, osjećanja da si drugačiji, čak i neobičan. On je opisivao svijet u kome sam živio. Kada sam čitao o ženi u pustinji, osjećao sam da ona predstavlja i mene. Rimski svijet, kakvog su ga shvaćali biblijski teolozi, po mnogo čemu je bio moj svijet. Kršćani u Maloj Aziji, iako ih nitko nije progonio, i dalje su se borili kako preživjeti u neznabožačkom svijetu koji ih je okruživao.
Gospode nauči me da tijekom uglavnom ugodnih vremena budem vjeran i u vremenima za koja Otkrivenje kaže da dolaze. (Jon Paulien, Evanđelje s Patmosa)