“Ali je Jahve u svojem svetom Hramu: nek’ zemlja sva zašuti pred njime!” (Habakuk 2,20)
Dva prelijepa kerubina, svaki s jedne strane Kovčega, stajala su raširenih krila pruženih iznad Kovčega i dodirivala se iznad Isusove glave dok je stajao pred prijestoljem milosti. Lica su im bila okrenuta jedno prema drugome, a pogled usmjeren na Kovčeg prikazujući nebeske vojske koje sa zanimanjem gledaju Božji zakon. Između kerubina bila je zlatna kadionica i kad su se molitve svetih, upućene vjerom, dizale do Isusa koji ih je prinosio svojem Ocu, iz kadionice se podigao oblak tamjana, nalik na dim prekrasnih boja. …
Naš raspeti Gospodin zauzima se za nas u prisutnosti Oca pred prijestoljem milosti. Mi se možemo pozivati na Njegovu žrtvu pomirnicu da dobijemo oprost, opravdanje i posvećenje. Zaklano Janje naša je jedina nada. Naša vjera gleda prema Njemu, prihvaća Ga kao Onoga koji može dati potpuno spasenje, i miris te za sve dovoljne žrtve biva prihvaćen pred Ocem. … Krist je u svojoj slavi zainteresiran za naš uspjeh. On je duboko zainteresiran za cijelo čovječanstvo. On je naš Spasitelj, pun suosjećanja. (Ellen G. White, Božja zadivljujuća milost)