“I to preobilna bijaše milost našega Gospodina zajedno s vjerom i ljubavlju kojima je korijen u Kristu Isusu.” (1. Timoteju 1,14)

Vaša je stalna prednost da rastete u milosti, da napredujete u spoznaji i ljubavi Božjoj ukoliko održite sveto zajedništvo s Kristom koje ste uspostavili. U jednostavnosti ponizne vjere tražite od Gospodina da rasvijetli vaš razum da možete prepoznati i cijeniti dragocjene istine Njegove riječi. Tako ćete moći rasti u milosti i jednostavnoj vjeri punoj povjerenja. I onda će vaše svjetlo obasjati sve s kojima se družite. Neka vaše misli budu upravljene prema Spasitelju. …

Potrudite se da vaš duhovni život ne postane siromašan, boležljiv, neuspješan. Ima mnogo onih kojima su potrebne riječi kršćanina i njegov primjer. Slabost i neodlučnost izazivaju napade neprijatelja i on će često pobjeđivati sve one koji ne budu ubrzali svoj duhovni rast u spoznaji istine i pravednosti.

Istinska vjera uvijek djeluje preko ljubavi. Kada gledate na Golgotu, vi to ne činite samo da biste umirili svoju savjest zbog zanemarivanja dužnosti, da biste se udobnije smjestili i spavali, već da biste razbuktali vjeru u Isusa, vjeru koja će djelovati čisteći dušu od naslaga sebičnosti. Kada se vjerom uhvatimo za Isusa, naš posao je tek započeo. Svaki čovjek ima pokvarene i grešne navike koje mora svladati upornim nastojanjem. Od svake duše traži se da sudjeluje u borbi vjere. Ako netko postane Kristov sljedbenik, ne može i dalje biti nepošten u poslovima, tvrdoga srca, lišen sućuti … ne može biti ohol, ne može se služiti oštrim riječima, kuditi i osuđivati.

Neka vjera, slično palminom drvetu, pusti svoj korijen koji duboko prodire ispod onoga što se vidi na površini i neka dobije duhovno osvježenje na živim izvorima Božje milosti i milosrđa.

Izvor vode koja teče u vječni život doista postoji. Vi morate crpiti svoj život iz tog skrivenog izvora. Ako se oslobodite sebičnosti, ako ojačate svoju dušu stalnom vezom s Bogom, možete unaprijediti sreću svih s kojima dolazite u dodir. Vi ćete tada zapažati zanemarene, poučavati one koji ne znaju, hrabriti potlačene i obeshrabrene i, koliko god je to moguće, olakšavati patnje nevoljnima. I ne samo da ćete drugima pokazivati put koji vodi prema Nebu, nego ćete i sami hodati tim putem. (Ellen G. White, Božja zadivljujuća milost)