“Vidje žena da je stablo dobro za jelo, za oči zamamljivo, a za mudrost poželjno; ubere ploda njegova i pojede. Dade i svom mužu, koji bijaše s njom, pa je i on jeo.” (Postanak 3,6)
Kada je Eva stvarno zgriješila – kad je pojela plod ili prije no što ga je pojela? Stanite malo i razmislite o ovom pitanju. Što ćete odgovoriti i kojim razlozima ćete poduprijeti svoje mišljenje? Na što vas navode ti razlozi? Kako se oni slažu s tekstom u Evanđelju po Mateju 5,27.28?
Razmislite i o redoslijedu događaja opisanih u Postanku u drugom i trećem poglavlju. Bog je prvo rekao Adamu i Evi da se ne približavaju drvetu spoznaje dobra i zla (Postanak 2,17), ali je Sotona prišapnuo Evi da ne mora imati povjerenja u Božje riječi (Postanak 3,1-5). Nakon toga Eva je uzbrala plod i pojela ga (Postanak 3,6).
Pojela je plod. Ali, zamijetite da se nešto dogodilo u njenom srcu i u njenim mislima prije no što je uzabrala i pojela plod. U trenutku kad ga je jela, ona je već bila zgriješila. U stvari, kazala je Bogu da se ide prošetati, jer ona sama bolje od Njega zna što je za njeno dobro. Ona je odbacila Božje riječi i Božju volju i oslonila se na svoju volju i na svoju mudrost. Prije no što je posegnula za plodom, ona je svoju volju stavila iznad Božje volje. Stavila je sebe na prijestol svog života, u središte svog svemira, sebično usmjeriv ši svoju ljubav na sebe umjesto na Boga. A to je, u stvari, bit grijeha.
Eva je zgriješila kada je više voljela sebe i svoju volju nego Boga i Njegovu volju. Ona je grijeh učinila prvo u svom srcu. I grijeh u srcu naveo ju je dalje da uzabere i pojede rod. Grijeh u srcu navodi na grijeh na djelu.
Upravo ovakav pristup razumijevanju grijeha Isus zastupa u Propovijedi na Gori. Grijeh je mnogo više od onoga što se vidi očima. Grijeh je mnogo više od djela. Samo zato što sam izbjegao učiniti djelo još ne znači da sam prav pred Bogom. (George R. Knight, Hodati s Isusom po Gori blaženstva)