„Dakle, s njim smo zajedno ukopani po krštenju u smrt da bismo, kao što je Krist uskrsnuo od mrtvih Očevom slavom, i mi živjeli novim životom.“ (Rimljanima 6,4)
Isus je bio naš uzor u svemu što se odnosi na život i pobožnost. On je bio kršten u Jordanu, kao što i oni koji dolaze k Njemu trebaju biti kršteni. Krist je od krštenja načinio ulazak u svoje duhovno kraljevstvo. Oni koji prime obred krštenja, time javno oglašavaju da su odbacili svijet i da su postali članovi kraljevske obitelji. Oni koji su to učinili, trebaju sve svjetovne misli podrediti svojem novom odnosu. Oni su javno potvrdili da više neće živjeti u oholosti i popuštanju svojim grešnim sklonostima. Oni su se vezali svečanim zavjetom da će živjeti Gospodinu. Oni trebaju u Njegovoj službi uporabiti sve svoje sposobnosti koje su im povjerene. Kada pristupimo svečanom obredu krštenja, mi svjedočimo anđelima i ljudima da smo se očistili od starih grijeha i da ćemo odsad, pošto smo umrli svijetu, „tražiti ono što je gore“ (Kološanima 3,1). Nemojmo zaboraviti svoj krštenički zavjet.
U prisutnosti tri najveće sile Neba – Oca, Sina i Svetoga Duha – mi smo se zavjetovali da ćemo činiti volju Onoga koji je izjavio: „Ja sam uskrsnuće i život.“ (Ivan 11,25) Krist oprašta svakom pokajanom grešniku i kada se pokajnik u času krštenja podiže iz vodenog groba, proglašava ga novim stvorenjem čiji je život sakriven s Kristom u Bogu. Uvijek se sjećajmo da je naša uzvišena prednost da budemo očišćeni od starih grijeha.
Kada kršćanin prihvati svoj krštenički zavjet, obećana mu je božanska pomoć. Otac, Sin i Sveti Duh spremni su raditi u njegovu korist. Bog mu stavlja na raspolaganje riznice Neba da bi mogao postati pobjednik. Njegova vlastita snaga je mala; ali je Bog svemoguć i djeluje kao njegov pomoćnik. Svakoga dana treba iznositi svoje potrebe pred prijestoljem milosti. Vjerom i pouzdanjem, služeći se izvorima koji su mu ponuđeni, on može postati i više nego pobjednik. (Ellen G. White, Naše visoko zvanje)