„Ja se ne stidim.“ (Rimljanima 1,16)
Pavlovo treće “ja sam” u početku zvuči malo čudno. Zašto bi se on ili bilo tko drugi dio Evanđelja? U drugim redcima on tvrdi da slavi i raduje se poruci Evanđelja (Galaćanima 6,14; Rimljanima 5,2.11).
Možda je odgovor na pitanje zašto je Pavao upravo na ovom mjestu u svojoj poslanici umetnuo riječi o tome kako se ne stidi Evanđelja činjenica što su neki u Rimu prezirali jednostavnost poruke Evanđelja. To je svakako bio slučaj u Korintu gdje su neki propovijedanje razapetog krista smatrali “ludošću” (1. Korinćanima 1,18). Naime, nekoliko redaka kasnije on primjećuje da je propovijedanje “Krista razapetoga” bila “sablazan” Židovima a Grcima “ludost” (23. redak). U Ateni su se neki opet “rugali” kad su čuli za uskrsnuće iz mrtvih (Djela 17,32).
Propovijedati Boga koji je postao čovjek bezgrešnim začećem, umro kao zločinac na križu, ustao u tijelu iz mrtvih, otišao na Nebo jednog dana će se vratiti na Zemlju nije imalo puno smisla mudrima onoga vremena. I samozvani mudraci u bilo kojem razdoblju mogu s tobom “ja sam bolji od tebe” učiniti da se drugi osjećaju poniženim.
Još jedan razlog zbog kojeg su ljudi upali u Pavlovo vrijeme oklijevali propovijedati Krista jest što su pokraj verbalnih uvreda doživjeli i progonstvo. William Barclay spominje da je “Pavao bio zatvoren u Filipi, istjeran iz Soluna, tajno iznesen iz Bereje, ismijan u Ateni”.
Osim toga apostol možda nije bio dojmljivog fizičkog izgleda. Crkvena predaja u apokrifnoj knjizi Djela Pavlova opisuje ga kao “čovjeka niskog rasta, čelavog, krivih nogu, spojenih obrva i krivog nosa” (2. dio).
Pavao je vjerojatno imao Iste probleme kao i ja kad je u pitanju svjedočenje za našeg Gospodina. Svjedočiti nikada nije bilo jednostavno ili bezbolno. Uvijek se dovodimo u opasnost da nas ismiju i rugaju nam se.
Ipak, Pavao je bio “željan” propovijedati Radosnu vijest. Osim toga on ne samo da se nije stidio Evanđelja, već se njime i ponosio. Zašto? Pavao će odgovoriti na ovo pitanje u Rimljanima 1,16.17 kada bude govorio o sili i spasenju našeg Boga. Kad to učini, svi ćemo biti ponosni na Evanđelje. (George R. Knight, Šetnja s Pavlom kroz Poslanicu Rimljanima)