“Zato onaj koji se suprotstavlja vlasti protivi se odredbi Božjoj. A koji joj se protive, navući će sami na se osudu. (Rimljanima 13,2)
Pavao je sasvim jasan. Oni koji se protive građanskim vlastima po definiciji su buntovnici i zaslužuju kaznu jer je Bog uspostavio vlast. Jedan od prijevoda Biblije to jasno kaže: “Svatko tko se buni protiv vlasti protivi se božanskoj instituciji, a oni koji joj se protive sami sebi mogu zahvaliti za kaznu koju će primiti.”
Znači li to da je uvijek pogrešno protiviti se građanskim vlastima? Što je s mojim učiteljem koji je tijekom Drugog svjetskog rat krao pisaće strojeve od nacista?
On je u to vrijeme bio pomoćni urednik norveškog izdanja časopisa Znaci vremena. Prije ovog rata izdavačka kuća kupila je šest novih pisaćih strojeva za pripremu Božje poruke za Njegov narod. Ali nakon napada okupacijske snage “zamijenile” su ove pisaće strojeve starima kako bi mogle tipkati svoja izvješća i slati ih u Berlin. Tijekom rata moj učitelj i njegove kolege u izdavačkoj kući postali su dio građanske obrane.
Tijekom zračnih napada svi su morali ići u podrume osim onih koji su pucali iz protuavionske artiljerije i pripadnika građanske obrane.
Na vrhuncu jednog napada šestero ljudi iz izdavačke kuće uzelo je tri nosila i tri deke i pošlo u misiju spašavanja. Oni su “spasili” šest novih pisaćih strojeva iz zgrade s njemačkim uredima (jedna, na svako nosilo prekriveno dekom). Tijekom ostatka rata na ovim pisaćim strojevima tipkale su se duhovne poruke.
Je li ikada prihvatljivo protiviti se vlastima? Ako jest, na temelju čega?
Ovo nisu akademska pitanja. Ona su tijekom svjetske povijesti bila u središtu svakidašnjeg života većeg dijela svjetskog stanovništva. Možda nikada niste živjeli u ovakvoj situaciji. Ali jednog dana ćete možda morati. Kako ćete tada služiti i Bogu i građanskim vlastima? (George R. Knight, Šetnja s Pavlom kroz Poslanicu Rimljanima)