“Tko te moli, podaj mu; a tko hoće da mu pozajmiš, ne odbij ga!” (Matej 5,42)
Da li to znači da kao kršćanin trebam dati svakom pijancu koji traži novac od mene? Znači li to da kršćanski bankar nikada ne smije odbiti zajam, čak i ako se radi o očitoj prijevari?
Kao i Isusovo učenje o drugom obrazu, plaštu i drugoj milji, i ovo, ako se doslovno i mehanički shvati, može izgledati neprihvatljivo. Naš Gospod nas ne poziva da pomažemo varalicama i pijanicama. Međutim, budući da se svi srećemo s takvim ljudima, trebamo pažljivo razmotriti Isusovo učenje i pravo značenje Njegovog poziva.
Sjećam se dana kada sam bio pomoćni pastor u središnjoj crkvi u San Francisku. Činilo mi se kao da mnogo više prosjaka dolazi na naša vrata tražiti pomoć no što bi se moglo očekivati. Većina od njih nije tražila novac za pivo ili vino. Obično su govorili da imaju ženu i troje djece i da im je novac nužan za hranu. Glavni pastor i ja smo željeli poslušati Isusove riječi, ali i ovim ljudima pružiti stvarnu pomoć. Nekako nam se činilo da im nećemo pomoći ako im damo novac koji će otići na pivo i vino. Rješenje smo potražili u dogovoru s mjesnim trgovcem. Napisali bismo “mlijeko, kruh i voće” na našim posjetnicama i potpisali se. Kad bi koji od prosjaka dobio našu posjetnicu, trgovac bi načinio paket hrane i nama poslao račun.
Zanimljivo je da većina tih posjetnica nikada nije stizala do trgovca, jer prosjaci nisu željeli hranu. Ali, naša strategija nam je pomogla da ostanemo vjerni Isusovim riječima i pomognemo onima kojima je pomoć bila stvarno potrebna. Isus želi da pomažemo onima kojima je pomoć stvarno potrebna. Važno je da ne zatvaramo svoja vrata pred onima koji su u nevolji. Tu doista trebamo biti bezazleni kao golubovi i mudri kao zmije da bismo otkrili što trebamo učiniti.
Davanje otvara naše srce i pomaže nam da budemo velikodušni umjesto sebični. Tijekom tog procesa mi ćemo se preobražavati sve dok ne postanemo slični Isusu Kristu. (George R. Knight, Hodati s Isusom po Gori blaženstva)