“On se razljuti i ne htjede ući. Njegov otac iziđe i poče ga moliti. Tada će on ocu: ‘Evo ti služim tolike godine i nikada ne prekrših ni jedne tvoje zapovijedi, a ti mi nikada ne dade ni jareta da bih se mogao proveseliti sa svojim prijateljima.’ Nato mu otac odgovori: Sine, ti si uvijek sa mnom. Sve je moje tvoje.” (Luka 15,28. 29.31)
Kakve li tragedije! Stariji sin iz priče proveo je kod kuće cijeli svoj život, ali nije sudjelovao u očevim blagoslovima. Zašto? Zato što ih nikada nije tražio! On je naporno radio da održi zakon (Luka 15,29), da izbjegne neke uobičajene grijehe (Luka 15,30), ali nije uspio shvatiti milosrđe svoga oca; da je otac i više nego spreman svoje blagoslove izliti na svu svoju djecu.
Kakve li tragedije živjeti u domu svoga oca kao sluga umjesto kao dijete! Uvijek trebamo držati na umu očeve riječi: Sve je moje tvoje! Bog nas želi blagosloviti. Zašto smo toliko uzdržani u svojim molitvama? Zašto se češće ne molimo? Sve je moje tvoje! — to je božanska poruka upućena svima nama.
Jedna od velikih pouka iz Propovijedi na Gori je i činjenica da je Bog naš Otac. Stalno iznova Isus ponavlja tu istinu. Danas je trebamo uzeti k srcu i obratiti se Bogu u molitvi, tražeći svoja prava kao kraljevski sinovi i kćeri.
Bog želi da budemo gladni i žedni Njegovih darova; On želi da se molimo bez prestanka. On je naš Otac i uživa kad blagoslivlja svoju djecu. On je mnogo spremniji dati nam no što smo mi spremni primiti Njegove darove.
Danas je dan kada trebamo početi rasti u molitvi vjere. Izađimo pred svoga Oca i zatražimo Njegove blagoslove u našem životu i u životu onih do kojih nam je stalo. Držimo na umu, nebeski Otac nas voli mnogo više, beskrajno više od naših zemaljskih roditelja. On želi da dolazimo pred Njega s vjerom. On želi da izlazimo pred Njega kao što djeca izlaze pred svoje zemaljske roditelje i iznose im svoje potrebe. (George R. Knight, Hodati s Isusom po Gori blaženstva)