„Pavao, rob Isusa Krista.“ (Rimljanima 1, 1)
Kakav je to početak pisma!
Pavao ne okoliša. On nije osoba koja bi skrivala svoju odanost Kristu. Njemu je to, slikovito govoreći, napisano na čelu. On na samom početku svog pisma kaže da je najvažnije što možemo znati o njemu to da je on kršćanin – da sve što on jest i ima pripada Isusu. Tako je robovanje Kristu glavna misao Pavlove najvažnije poslanice.
Brojni suvremeni prijevodi nastoje ublažiti riječ “rob” prevodeći je riječju “sluga”. Ali grčka riječ doulos prvenstveno znači rob. Pavao nam kaže da on nije najamnik koji radi za Krista za plaću, već rob koji Mu u cijelosti pripada.
Pojmovi povezani s ropstvom u središtu su Pavlove Poslanice Rimljanima. Tako kada govori o Božjem otkupljenju grešnika u Rimljanima 3,24 on rabi rječnik tržnice. “Otkup” je u njegovo vrijeme značio kupovanje na tržnici, posebno robova. Središnja činjenica u Pavlovom životu bila je otkupljenje Kristovom krvlju s golgotskog križa.
Zamisao o kršćanskom robovanju Bogu ponovno se javlja u Rimljanima 6. poglavlju, u kojem Pavao svojim čitateljima govori da je svako ljudsko biće rob ili Sotoni ili Kristu, da svi nekome pripadamo, da nijedna osoba nije u cijelosti slobodno biće te da je svako ljudsko biće rob bilo “grijeha da umrete, bilo pokornosti da budete opravdani” (Rimljanima 6,16-23).
Ali Pavao kaže da ropstvo Kristu nije prisila. Upravo suprotno, to je način kako osoba stječe slobodu. Njen vrhunac je u vječnom životu (23. redak). Zato je Pavlovo ropstvo dobra vijest.
Što je s nama? Što ja želim da ljudi znaju o meni? Moja postignuća? Dobar izgled? Moje vlasništvo? Moje kršćanstvo?
Ovo nije pitanje koje treba izbjegavati. Kao kod Pavla ono je u središtu mog života i njegovog smisla. Danas je trenutak da budemo iskreni prema Bogu i prema sebi.
Gospode Isuse, pomozi mi da shvatim svoju bespomoćnost da sam zbog stvaranja i otkupljenja potpuno Tvoj te da kao i Pavao prije svega moram biti Tvoj “rob”. (George R. Knight, Šetnja s Pavlom kroz Poslanicu Rimljanima)