„I anđelu Crkve u Tijatiri napiši: Ovo govori Sin Božji, Onaj u koga su oči kao plamen ognjeni, a noge mu nalik na mjed uglađenu: Znam tvoja djela: tvoju ljubav, i vjeru, i služenje, i postojanost – i tvoja posljednja djela obilatija od prvašnjih.“ (Otkrivenje 2,18.19)
Kad netko razmišlja o mjestima na kojima može provesti odmor, neka od njih će mu odmah pasti na um. Među najvažnijim odredištima su mjesta kao što su: Orlando na Floridi, grad New York, Washington D.C, Grand Canyon, park Yellowstone. Većina od ovih mjesta uživa veliki ugled i ljudi će daleko skrenuti sa svoga puta kako bi ih posjetili.
I neka druga odredišta su skoro isto toliko poznata. Većina od njih nalaze se na planinama ili na morskim obalama, kao na primjer Colorado ili Kalifornijska obala. Možda će se ljudi iznenaditi da moja država Michigan ima mnogo više registriranih čamaca od bilo koje druge države. Država koja graniči s tri najveća od Velikih jezera, pruža ljudima izvanrednu priliku za odmor na vodi. Voda i planine daju umornim ljudima dovoljno razloga za dugačku vožnju s obitelji i uživanje u samo nekoliko trenutaka spokojne rekreacije.
Postoji ipak jedna oblast koja se ne nalazi na listi posebnih mjesta za odmor, a to je država Oklahoma. Skoro deset godina nakon što sam posjetio četrdeset i devetu državu, Aljasku, stigao sam u pedesetu, Oklahomu. Većina ljudi je čula za Oklahomu u vezi s kaubojem Willom Rogersom ili u vezi s glazbenom predstavom istoga imena. Pošto nema velikih vodenih površina, ili planina, niti parkova, ova država izgleda kao velika ravnica kroz koju većina turista prolazi što brže može kako bi stigla tamo gdje je namjerila.
Ali, ako usprkos svemu odlučite posjetiti Oklahomu, ustanovit ćete da to područje ima neku svoju posebnu tihu ljepotu. Vjetrovite ravnice pružaju se u nedogled, spajajući se u nedostižnoj daljini s beskrajnim nebom. Ljudi koji tu žive imaju neku grubu radnu etiku koja ispunjava život u tom kraju značenjem i zadovoljstvom. Iako je život u Oklahomi jednostavan i jednosmjeran, ljude koji je nastanjuju vrijedi upoznati.
Tijatira je, slično Oklahomi, bila zanemarena sestra između sedam Crkava. Ostalih šest gradova imalo je veliku ekonomsku i političku važnost. Na antičkoj listi važnih gradova u Maloj Aziji ostalih šest se pojavljuje negdje na početku liste, dok se Tijatira obično i ne spominje. Međutim, Isus ne gleda na ljude i događaje onako kako mi to činimo. On vidi vrijednost tamo gdje ljudi vide samo trosku. Najjednostavniji kršćanin često uspostavlja najbolju vezu s Bogom. Ako se nekada osjetite kao zanemarena i zapostavljena osoba u svojoj mjesnoj crkvi, Bog vam kaže: Dobro došli u Tijatiru!
Gospode, hvala Ti za postojanje Tijatire, koja me navodi na poštivanje onih one koji su potisnuti u stranu u današnjem svijetu, koja mi daje hrabrost za istrajnost, kada se i sam osjetim zanemarenim i izostavljenim! (Jon Paulien, Evanđelje s Patmosa)