„Svatko tko sluša ove moje riječi i izvršava ih može se usporediti s mudrim čovjekom koji svoju kuću sagradi na litici.“ (Matej 7,24)
Bila je to moja prva crkva u prvom okrugu u kojemu sam radio kao pastor. Nije to bila najveća od mojih triju crkvi, ali je bila prva u kojoj sam propovijedao. Imala je ugodnu i funkcionalnu bogomolju. Međutim, bogomolja je imala veliku manu; raspadala se. Na sve su se strane vidjele pukotine, koje su se iz dana u dan širile.
Na sreću, posljednja rata otplate je bila plaćena nekoliko mjeseci prije mog dolaska i tako se crkva mogla pozabaviti pukotinama. Uskoro smo otkrili u čemu je problem. Crkva je bila podignuta na terenu iz kojega su podzemne vode bile ispumpavane brže no što su pridolazile. Naše je imanje doslovno tonulo.
Rješenje je bilo da se pozovu majstori koji će potkopati zgradu sve do sloja ilovače i postaviti betonske stupove koji će joj poslužiti kao oslonac. Bio je to skup pothvat, ali nismo imali drugog izbora. Temelji su jako važni. Morali smo postaviti sigurne temelje ili izgubiti bogomolju.
Ono što važi na tjelesnom području važi i na duhovnom. Temelji su sve u životu kršćanina, o njima ovisi i zdravlje crkve. Naš temelj može biti samo Isus Krist. Pavao kaže: „Nitko, naime, ne može postaviti drugoga temelja osim onoga koji je već postavljen, a taj je Isus Krist.“ (1. Korinćanima 3,11) I ponovno, Pavao piše Efežanima: „Prema tome, niste više tuđinci i gosti, nego ste sugrađani svetih i ukućani Božji, nazidani na pravom temelju – na apostolima i prorocima, a zaglavni je kamen sam Krist Isus. U njemu sva zgrada, čvrsto povezana, raste u sveti hram u Gospodinu. U njemu ste i vi zajedno sazdani za stan Božji u Duhu.“ (Efežanima 2,19-22)
Isus je temelj našeg zdravog vjerskog iskustva. On nije neki činitelj koji se može isključiti i ponovno uključiti po želji, već temelj naše vjere, temelj cijele Crkve. Bez Njega nemamo ništa, bez Njega nismo ništa. (George R. Knight, Hodati s Isusom po Gori blaženstva)