„Jer nemamo velikoga svećenika, koji se ne bi mogao sažaliti s naših slaboća, nego koji je u svemu iskušan kao i mi, osim grijeha.“ (Hebrejima 4,15)
Iako je Isus uzeo na sebe naše slabosti, živio je bez grijeha, čineći uvijek volju svoga Oca. Ne samo što nije griješio, već je bio bezgrešan. Volio je pravdu i mrzio bezakonje. Bio je kušan više od bilo koga drugog tko je živio na Zemlji, ali je pobijedio na način na koji i mi možemo biti pobjednici.
Često se postavlja pitanje: „Zar Isus nije imao neke prednosti nad nama?“ Naravno da jeste. Bio je rođeni Bog. Ali se nikada nije koristio tom prednošću, jer je položio silu božanstva, koju je posjedovao, i živio životom kao čovjek, u ovisnosti o sili svog Oca. Dao nam je primjer pobjede koja dolazi odozgo, a ne svojom snagom.
Očigledno je da čovjekov početak nije istovjetan s Isusovim. To navodi neke da tvrde kako bi trebalo postojati teološko objašnjenje o tome kako je Isus rođen bezgrešan od ljudskog roditelja. Međutim, postoje dubine koje ne možemo i ne trebamo objašnjavati. Kristovo utjelovljenje oduvijek je bilo i zauvijek će ostati tajna.
Druga tajna na koju smo često trošili beskrajne sate razgovora jeste kako je Isus mogao biti u svemu iskušan kao i mi.
Dvije tajne koje se tiču Kristove prirode su: kako je mogao biti rođen bezgrešan od ljudskog roditelja i kako je u svemu mogao biti iskušan kao i mi. Postoje dvije istine od velike važnosti na koje bismo se morali podsjetiti u pogledu Kristove prirode. Prva, On nije imao prednosti u susretu s grijehom i sotonom, i druga, nadvladao je grijeh i sotonu na potpuno isti način na koji i mi možemo biti pobjednici. Svojom smrću Isus nam je omogućio put izlaza da ne poginemo; svojim životom dao nam je primjer kako da živimo. (Morris Venden, Djelotvorna vjera)