„Da se obučete u novoga čovjeka, stvorena na sliku Božju u istinskoj pravednosti i svetosti.“ (Efežanima 4,24)
Nitko ne može dobiti svetost kao svoje pravo ili kao dar od bilo kojeg ljudskog bića.
Svetost je Božji dar u Kristu. Oni koji prime Spasitelja, postaju sinovi Božji. Oni su Njegova duhovna djeca, novorođena, obnovljena u pravednosti i istinskoj svetosti. Njihov um je promijenjen. Vječne stvarnosti promatraju bistrijim pogledom. Posvojeni su u Božju obitelj, usklađeni s Njegovim likom, preobraženi Njegovim Duhom iz slave u slavu. Umjesto da gaje ljubav prema sebi, počinju gajiti najvišu ljubav prema Bogu i prema Kristu.
Prihvatiti Krista kao svojeg Spasitelja, slijediti Njegov primjer samoodricanja – to je tajna svetosti. Svetost nije zanos; to je posljedica predaje sebe Bogu; to je življenje od svake riječi koja izlazi iz Božjih usta; to je ispunjavanje volje našega nebeskog Oca; to je uzdanje u Boga u nevoljama; vjerovanje u Njegova obećanja u tami kao i na svjetlu. Biti pobožan znači hodati vjerom isto onoliko koliko i gledanjem, uzdati se u Boga s potpunim povjerenjem, počivati u Njegovoj ljubavi.
Posvećenje je stanje svetosti, iznutra i izvana, to znači biti svet i bez ostatka Gospodnji, ne formalno, već istinski.
Svaka nečista misao, svaka požudna strast odvaja dušu od Boga jer Krist nikada ne može staviti odjeću svoje pravednosti na grešnika da bi prikrio njegovu izopačenost. U nama se mora odvijati progresivno djelo pobjede nad zlom, usklađivanja s dobrom, odsjajivanja Kristovog karaktera. Mi moramo hoditi u svjetlu koje će se povećavati i postajati sve blistavije dok ne svane pravi dan. To je istinski, stvarni rast sve dok konačno ne dostignemo punu visinu muškaraca i žena u Isusu Kristu.
Usklađivanje s Kristovim karakterom, svladavanje svakog grijeha i kušnje, hodanje u strahu Božjemu i neprestano gledanje na Gospodina donijet će nam mir i radost na Zemlji i osigurati nam čistu sreću na Nebu. (Ellen G. White, Naše visoko zvanje)