„I molim da bi mi napokon jednom, ako je volja Božja, uspjelo doći k vama.“ (Rimljanima 1,10)
Pavao je došao na raskrižje svoje službe. Njegovo evangeliziranje je dotad obuhvatilo rimske provincije Galiciju, Aziju, Makedoniju i Ahaju (teritorije koje otprilike obuhvaćaju suvremene države Tursku, Grčku i Makedoniju), a pripremao se da žarište svoje misije premjesti u Španjolsku.
Prije dolaska u Španjolsku apostol je trebao posjetiti još dva mjesta. Prvo je bilo Jeruzalem tako da crkvi može predati darove za siromašne među židovskim kršćanima koje je sakupio u crkvama iz neznaboštva. Njegov drugi posjet na putu u Španjolsku trebao je biti Rim (Rimljanima 15,23-28).
Ova dva predstojeća posjeta pozadina su Pavlove poslanice kršćanima u Rimu. On je s ovom poslanicom imao najmanje tri cilja. Prvo, želio je da Rimljani mole za njegovu službu židovskim kršćanima u Jeruzalemu kako bi umakao “nevjernicima u Judeji”. Za Pavla odlazak u Jeruzalem nije bio beznačajan događaj. Nekršćani su ga tamo promatrali kao uzrok nevolja, a brojni kršćani su ga smatrali preslobodnim i nelojalnim židovskom naslijeđu. Očito su se neki bojali kako će prihvaćanje darova od ovakve osobe izgledati kao slaganje s Pavlovim teološkim gledištima. Zato je apostol tražio molitve Rimljana.
Međutim, Pavao je također tražio da ga rimska crkva “opremi” za njegovu misiju u Španjolsku (24. redak). Poziv za pomoć pruža drugi razlog za pisanje poslanice. On se očito nadao da će oni poduprijeti njegovu službu u Španjolskoj s ohrabrenjima, molitvama i financijama.
Pavao je smatrao da treba potvrditi svoju apostolsku vjerodostojnost kako bi dobio pomoć. Zato je napisao poslanicu u kojoj iznosi svoje gledište onoga što C.E.B. Cranfield naziva “unutarnjom logikom Evanđelja”. Pavao se, objašnjavajući Evanđelje nadao ostvarenju i trećeg cilja, zacjeljenju podjele između židovskih kršćana i kršćana u rimskoj crkvi pokazujući da je Radosna vijest o spasenju za sve ljude (Rimljanima 1,16.17; 11,32).
Prema našim spoznajama Pavao nije stigao u Španjolsku. Ali njegova poslanica Rimljanima utječe na crkvu već dvije tisuće godina. (George R. Knight, Šetnja s Pavlom kroz Poslanicu Rimljanima)