“Da jednodušno jednim ustima slavite Boga, Oca Gospodi-na našega Isusa Krista.” (Rimljanima 15,6)
U Rimljanima 14 i 15 nalazimo jednu od najzanimljivijih slika crkve. Različiti članovi imaju razlike za koje vjeruju da su ozbiljne. U prošlosti su ova gledišta uzrokovala podjele u crkvi, a svako gledište je osuđivalo druga gledišta. Oni su se sporili oko nekoliko pitanja za koja su neki vjerovali da su bila važna za njihovu kršćansku vjeru. Pavao se nije slagao da je sve u vezi s čim su oni nastojali postići jedinstvo bilo važno kao što su oni mislili. S druge strane, on nije htio da se oni mijenjaju osim ako doista nisu uvjereni da tako treba učiniti. Umjesto toga on je savjetovao međusobnu snošljivost.
Zašto? Zato da bi jednodušno i jednim ustima slavili Boga. Ključna i vrlo važna misao je da se oni nisu morali slagati oko svakog detalja ili vjerovanja ili oko svakog pitanja o životnom stilu koje ih je dijelilo. Oni su mogli pokazivati kršćansku ljubav i snošljivost jedni prema drugima i dalje skladno živjeti.
Ako nastave isticati međusobne razlike, oni u svojoj zajednici neće moći slaviti Boga. Ali ako milostivo snose osobne razlike u stavovima koji nisu ključni za kršćansku vjeru, oni drugima mogu istinski svjedočiti o Bogu.
Stvarna svrha sklada među vjernicima na koji Pavao poziva jest slavljenje i štovanje “Boga, Oca Gospodina našega Isusa Krista”. Nažalost, neprestane prepirke među vjernicima nikoga ne slave osim đavla. Pavao ovdje poziva kršćane da zaborave razlike koje nisu ključne za njihovu kršćansku vjeru i počnu živjeti onako kako bi kršćani trebali.
Bog želi da imaju Kristov karakter, izražen u plodovima ljubavi, radosti i mira. Ipak, oni su u svojoj želji da sve ispravno učine i žive životom kršćanske slobode nekršćanima prikazali sliku svega drugog osim ljubavi, radosti i mira.
Neka svi oni koji to žele čuju što Sveto pismo kaže crkvama. Odložite svoje razlike da vaš život i vaša crkva može doista slaviti Boga, a ne bolovati. (George R. Knight, Šetnja s Pavlom kroz Poslanicu Rimljanima)