„Ne izazivajmo jedan drugoga! Ne zavidimo jedan drugomu!“ (Galaćanima 5,26)
Zavist i ljubomora su bolesti koje unose nered u sve čovjekove sposobnosti. Nastale su raju u Sotoninom srcu.
Oni koji budu slušali Sotonin glas, klevetat će druge, pogrešno ih predstavljati i falsificirati da bi sebe uzdigli. Ali u Nebo neće ući ništa pogano. Ukoliko se oni koji gaje taj duh ne promijene, nikada neće ući u njega jer bi kritizirali i same anđele. Oni bi drugima zavidjeli na kruni. Ne bi znali o čemu bi govorili kad bi im bilo zabranjeno da iznose nesavršenosti i zablude svojih bližnjih.
O, kada bi se takvi promijenili gledajući na Krista! O, kada bi postali krotki i ponizni učeći od Njega. Tada ne bi išli okolo kao Sotonini misionari, izazivali neslogu i otuđenost niti bi ranjavali i komadali karaktere, već bi kao Kristovi misionari bili mirotvorci i liječili. Neka se Sveti Duh izlije i neka izagna tu nesvetu strast koja neće moći preživjeti na Nebu. Neka umre, neka se razapne! Otvorite srca za Kristove osobine koji je bio svet, bezazlen i nepokvaren.
Božja riječ nas poziva: „Na kraju, svi budite jednodušni, puni suosjećanja, bratske ljubavi, milosrđa i poniznosti!“ (1. Petrova 3,8) Prava moralna vrijednost ne pokušava doći do izražaja tako što će misliti i govoriti zlo, što će rušiti druge.
Svaka zavist, svaka ljubomora, svako ogovaranje i nevjera mora nestati iz kruga Božje djece. Biblija je puna savjeta kojima nas poziva da pokažemo ljubav, strpljenje i poštovanje svojim riječima i ponašanjem prema drugima. Isusova ljubav u srcu nikada nas neće navesti na zlobu i zavist. Nježna biljka ljubavi nalik Kristovoj mora se pažljivo njegovati. Ona neće rasti ukoliko ne bude njegovana.
Nebo će zapaziti one koji oko sebe šire ozračje mira i ljubavi. Takvi će primiti svoju nagradu. Oni će opstati u veliki dan Gospodnji. (Ellen G. White, Naše visoko zvanje)