„Neće više gladovati ni žeđati, neće ih više paliti sunce nit ikakva žega jer – Jaganjac koji je posred prijestolja bit će pastir njihov i vodit će ih na izvore voda života. I otrt će Bog svaku suzu s očiju njihovih.“ (Otkrivenje 7,16.17)
Nikada neću zaboraviti Dolinu kraljeva! Došao sam u Egipat s grupom studenata. Pošto je kiša vrlo rijetka u Egiptu, dijelovi zemlje udaljeni po nekoliko kilometara od Nila su zeleni i obrasli biljkama, dok je ostatak zemlje bezvodan i bez života, prava pustinja. Na sve se strane prostire sitna pješčana prašina s jedva ponekim ostatkom živog svijeta.
Da bismo stigli u Dolinu kraljeva, čamcem smo prešli na drugu obalu Nila i onda putovali nekoliko kilometara autobusom sve dok nismo izašli iz oblasti navodnjavanja. Bilo je oko 50 stupnjeva Celzijevih u dolini i suho kao u paklu. Toga smo dana posjetili grobove faraona Tutankamona i nekih drugih vladara.
Pošto su ti grobovi vještačke pećine ukopane u zemlju, predstavljalo je pravo osvježenje naći se u njima. Međutim, uskoro smo otkrili da posjetitelji donose svoju vlagu u grobove. Visoka vlažnost uskoro potiskuje prohladnu podzemnu atmosferu. Tako nas je, nakon nekoliko sati, kombinacija visoke vlažnosti u grobovima i visoke temperature na površini toliko umorila da smo potpuno klonuli i osjećali neizdržljivu žeđ.
Kada smo se vratili u autobus, ni za čine nismo toliko čeznuli kao za povratkom u svoj klimatizirani hotel. Međutim, nismo bili te sreće. Vozač je zahtijevao da nas odvede u svoju omiljenu trgovinu koja je prodavala alabaster (svakako zbog provizije koju će dobiti za svaki prodani komad). Klonuli duhom i tijelom, ušli smo u trgovinu.
Iznenada, u mračnom uglu trgovine spazio sam mali frižider sa znakom „Spritea“ na vratima. Staklena vrata su dozvoljavala da se vide složene boce na njegovim policama. Brzo sam kupio jednu i ispio je za tren oka. Kupio sam onda još jednu, i još jednu, i još jednu, pa onda još jednu. Izgledalo je da se ne mogu zaustaviti. Naša je grupa ispraznila hladnjak za manje od nekoliko minuta.
Istraživači su ustanovili da je opis Neba u Otkrivenju najvećim dijelom negativan. Umjesto opisivanja kako Nebo izgleda, apostol Ivan piše kako Nebo ne izgleda. To neće biti mjesto na kome ćemo biti umorni, gladni i žedni. To neće biti ni mjesto slično Dolini kraljeva, u kojoj nas je pritiskala neizdržljiva vrelina. Tamo neće biti ni suza. Život na Nebu biti će obilježen odsutnošću svega što nas žalosti, što nas ranjava, što čini da se jadno osjećamo. I ako slučajno u nekom uglu Neba ne budemo naišli na hladnjak s hladnim i osvježavajućim napitcima, naći ćemo nešto još mnogo bolje!
Dragi Gospode, molim Te pomozi mi da svoje misli usmjerim nevjerojatnoj budućnosti koju nam spremaš i činjenici da moj život već ovdje može biti potpuno drugačiji u svjetlosti te budućnosti. (Jon Paulien, Evanđelje s Patmosa)