„Ali imam protiv tebe: prvu si ljubav svoju ostavio.“ (Otkrivenje 2,4)
Crkva u Efezu je najvećim djelom vjerna Isusu, ali se suočava s jednim problemom. Ona je „ljubav svoju prvu ostavila“ i tako učinila onaj prvi sudbonosni korak nizbrdo, u propast. Možda nitko osim Isusa nije bio svjestan toga. Ni sam Efez nije morao biti svjestan onoga što čini, u najmanju ruku dok Knjiga otkrivenja još nije bila objavljena vjernicima. Prvi krak u duhovnom opadanju obično je tih i neprimjetan.
Jednom sam posjetio Krugerov nacionalni park u Južnoj Africi. Ljudi se mogu voziti stazama prepunih lavova, žirafa, slonova i mnogih drugih životinja. Može se reći da se u Krugerovom parku životinje slobodno kreću dok su ljudi ograničeni u svojim kavezima na četiri točka. Od posjetitelja se radi osobne sigurnosti očekuje da noć provode u ograničenim „kampovima za odmor“.
Jednog poslijepodneva našli smo se oko 25 kilometara udaljeni od najbližeg kampa. Bilo je neophodno da u 18 sati budemo u njemu, na sigurnom. U tom trenutku smo se zaustavili na mjestu na kome je netko prije samo pola sata opazio leoparda. Kad je leopard propustio priliku pokazati se, odlučili smo krenuti prema kampu. Dok sam izlazio s parkirališta, prešao sam preko nekih malih grmova. Snažan prasak začuo se s donje strane automobila, glasniji od zvuka lomljenja malih grmova, ali ništa nije izgledalo strašno, pa sam nastavio vožnju.
Nakon samo nekoliko trenutaka, opazili smo da je snaga struje opala od 16 na 14. nemojte me pitati što bi to moglo značiti! Vlasnik automobila objasnio je da alternator više ne puni akumulator. Pošto smo na raspolaganju imali samo ograničeno vrijeme vrije nego što će automobil stati, odlučili smo ne zastajati na pojilištima životinja već se voziti pravo prema kampu. Misao da ostanemo sami u afričkoj divljini preko noći, nije nam izgledala privlačna.
Možete li se sjetiti trenutaka kad vam je instrument ploča pokazivala da je rezervoar prazan a nigdje i blizini nije bilo benzinske crpke? Onda ćete shvatiti grčenje koje smo osjetili u grudima, dok je jačina struje polako opadala na 12, pa na 10. Kad je stigla do 8 ograda kampa se pokazala u daljini. Kad smo stigli u blizinu ulaza, motor je počeo prekidati. Prebacivao sam brzine, pokušavajući natjerati automobil da nastavi vožnju. Motor je, ipak počeo prekidati i konačno je stao na sto metara od ulaza. Dokotrljali smo se bez pomoći motora i zaustavili na benzinskoj crpki neposredno iza ulaza. Naša zahvalnost Bogu nije poznavala granice!
Mi lako prepoznajemo kad nam se automobil pokvari, ali što reći o našem duhovnom životu? Okruženi udobnostima potrošačkog društva, lako nam je misliti da je i na duhovnom području sve u redu, iako se naši duhovni akumulatori već neko vrijeme prazne. Zato bi nas Isusove riječi trebale trgnuti iz dremeža i dozvati k svijesti: „Ali imam protiv tebe: prvu si ljubav svoju ostavio.“
Gospode, nemoj me prestajati opominjati! Meni je neophodno saznati istinu o sebi i dobiti lijekove koje mi samo Ti možeš dati! (Jon Paulien, Evanđelje s Patmosa)