„Jer znate milost Gospodina našega Isusa Krista, da je, premda je bio bogat, zbog vas postao siromašan, da se vi njegovim siromaštvom obogatite.“ (2. Korinćanima 8,9)

Možeš li sebi predstaviti trenutak kad ti jednoga dana na nebu bude došao anđeo i rekao: „Da li bi volio poći na put sa mnom?“ Ti odgovaraš: „Naravno. Gdje idemo?“

„Postoji mala planeta, tamo pri kraju svemira, na kojoj bi željeli čuti što to znači biti otkupljen sa izgubljenog svijeta“, kaže ti tvoj anđeo.

„Ja im to ne mogu objasniti. Ali pokazat ću ti kako da stigneš tamo.“

Da li biste bili zainteresirani? Zakon službe je zakon svemira. I mada na nebu neće biti liječnika, i sve uprave groblja će ostati bez posla, a i mnogih drugih poslova koje na Zemlji poznajemo neće više biti, kršćansko svjedočenje nastavit će se kroz svu vječnost.

Anđeli nisu nikada osjetili kakvu radost donosi spasenje. A ako je davanje osnova nebeskog zadovoljstva, tada nas neće boljeti da s njim počnemo sada i ovdje, zar ne? Ako je moj prvenstveni motiv da budem kršćanin to što sam pokušavam nekako zadobiti nebo, moguće je da uopće nisam kršćanin. Onaj koji je stvarno postao učesnik Kristovog duha više je zabrinut za spasenje nekog drugog nego za svoje vlastito.

Sjetimo se Jude koji je postao garant za svog brata Benjamina. Kad je pomislio da bi Benjamin mogao postati rob u Egiptu i kakav bi to bol nanijelo njegovom ocu, ponudio se da zauzme Benjaminovo mjesto! Sjetite se Mojsija dok je vodio Izraelski narod iz Egipta! Bog je predložio da pogubi nezahvalne pobunjenike, a da od Mojsija načini veliki narod. Mojsije je bio voljan odreći se svog vlastitog vječnog života samo da bi spasio narod koji je volio. A Isus, najveći davatelj garancije, nije nebo držao poželjnim dok smo bili izgubljeni, već je krenuo na dugo i skupo putovanje, izlažući riziku svoj vlastiti vječni život, da bi nam na nebu osigurao mjesto. To je duh Njegovog nesebičnog davanja koji su pokazali Juda, Mojsije i cijelo Nebo. Ta spremnost da pođemo i radimo nesebično za vječno dobro drugih naša je velika potreba danas. (Morris Venden, Djelotvorna vjera)