„Ljubavlju služite jedan drugomu.“ (Galaćanima 5,13)
Ljubav je svilena nit koja povezuje srca. Ne smijemo osjećati da sebe moramo isticati kao uzor. Sve dotle dok mislimo o sebi i o onome što su nam drugi dužni činiti, bit će nam nemoguće da radimo svoj posao spašavanja duša. Kada Krist uzme naše srce i proglasi ga svojim vlasništvom, više nećemo uski krug svojih interesa stavljati u središte svojih misli i pozornosti.
Kako je prekrasno poštovanje ljudskog života Isus pokazao u svojem životu! On nije stajao pred ljudima kao kralj koji zahtijeva pažnju, već kao onaj koji želi služiti i uzdići čovječanstvo. Sam je rekao da nije došao da Mu služe, nego da služi. Kada god bi vidio ljudsko biće, Isus je vidio čovjeka koji traži ljudsko suosjećanje. Mnogi među nama spremni su služiti nekoj posebnoj osobi – onoj koju cijene – ali upravo one kojima bi Isus htio da budemo na blagoslov, prema kojima smo tako hladnoga srca, tako neljubazni i sebični, mi zaobilazimo kao nedostojne naše pozornosti.
Svi mi trebamo mnogo bolje naučiti veliku pouku o opraštanju. Najveće zlo koje možemo učiniti drugima jest da im ne opraštamo kada mislimo da su nas povrijedili na bilo koji način. To je najopasnije za svakoga koji tvrdi da je kršćanin jer upravo na isti način na koji se on ponaša prema svojoj braći, ponašat će se prema njemu Gospodin Bog nebeski.
Trebamo steći uzvišeniji i mnogo određeniji pogled na Isusov karakter. Ne smijemo razmišljati o Bogu samo kao sucu i zaboraviti na Njega kao Oca punog ljubavi. Ništa našoj duši neće nanijeti veću štetu od toga, jer je cijeli naš duhovni život oblikovan na temelju našeg razumijevanja Božjeg karaktera. Trebamo izvući pouke iz Isusove ljubavi. „Nasljedujte Boga, budući da ste ljubljena djeca, i živite u ljubavi kao što je i Krist vas ljubio i predao samoga sebe za nas kao prinos i žrtvu – Bogu na ugodan miris.“ (Efežanima 5,1.2) To je vrhunac ljubavi koji smo pozvani da dostignemo.
Tkivo te ljubavi nije okaljano sebičnošću. (Ellen G. White, Naše visoko zvanje)